VESELI LABINJANI

Za Labin, drevnu Albonu, s pravom se govorilo da je bio, uz Pulu, najurbaniji grad u Istri, čiji su stanovnici gajili građanski način života. U njemu u prizemlju kuća nisu bile staje, oni su nisu bavili poljskim radovima, jer za to na škrtom tlu nisu imali ni uvjeta. Bavili su se uglavnom trgovinom, obrtom, državnim službama, a s obzirom na veličinu imali su puno učenih ljudi i intelektualaca, čemu je navodno pogodovala dobra mikro klima te miješanje planinskog i morskog zraka.Labin je imao kazalište već sredinom 19. stoljeća, kazališne družine još i ranije, susretali su se u pravoj gradskoj kavani u kojoj su se posluživali svježi kolači iz Opatije. Kao pravi grad imali su i zatvor, odnosno sud, a obradom vrtova u Podvinju ispod istočnih zidina grada, bavili su se uglavnom iz hobija. Bili su druželjubivi, veliki vjernici, što im nije smetalo da često budu i preljubnici, a krasio ih je vedar duh i smisao za humor. Zato su u Labinu pokladne svečanosti bila velika fešta, na čiju su završnicu balun smjeli, i za fašizma, svirati stanovnici okolnih sela, pod gradskom ložom i u kazalištu.Tada im je bilo geslo Smij se i pusti druge da se smiju (Ridere e lasciar ridere), kojim počinje i uvodnik prigodnog broja novina Su e zo per Borgo, koji je izlazio posljednje dana karnevala. Kako i priliči tekstovi su bili vrlo duhoviti, cijena mu je iznosila dva "checha", kako su onda zvali sitni novčić izveden od skraćenog naziva austrijskog cara Francesca. Posjedujem samo kopiju naslovnice, nije mi poznato koliko je imao stranica i da li je izlazio više godina. Ovaj je broj tiskan 1936. godine u vrijeme rata u Abesiniji, što se vidi i iz teksta iznad naslova lista.

( saznaj više: www.mat-flacius.com)