NAZIV LABIN I NJEGOVI KORIJENI

Labin to ime službeno nosi tek od svibnja 1945. godine, kada je protjeran i posljednji njemački vojnik i u njegov  Municipij na Crću u starom gradu ušla nova jugoslavenska administracija odnosno Kotarski NNO. Od tada se uvijek službeno zvao Albona, naziv najvjerojatnije ilirsko-keltskog porijekla, koji u prijevodu znači "na brdu". Protokom stoljeća i mijenom raznih vladara te naseljavanjem Slavena i u ovom dijelu Istre, Albona će u narodu, a to su ljudi sa sela s vremenom postati Labin. Jedan od prvih koji će spomenuti njegov slaveniziran naziv je bio veliki Labinjan i jedan od najvećih umova 16. stoljeća protestantski reformator Matija Vlačić Ilirik, koji će u jednom od svojih tekstova napisati da je njegov grad Albona, kojega narod zove Labin. Otuda zasigurno i prezime Labinjan i Labinac u okolici Motovuna i Poreča za one ljude koji potječu iz Labina. Ne samo za Mlečana, nego kasnije za Austrougarske Albona je službeni naziv lijepog gradića uzdignutog ponad rabačke uvale na istočnoj obali Istre. Istina, sredinom 19. stoljeća iz carskog je Beča na adresu svih gradova u Istri stigao dopis o njihovom dvojezičnom, talijansko-hrvatskom nazivu, ali je to jednoglasno odbijeno, uz zaključak da se time narušava njihovo izvorno talijanstvo. Tako je i bilo i na Labinšćini, uključujući i na poštanskim žigovima austrijske države, ali samo u Labinu i Plominu. Žig u seoskim i manjim poštama bio je dvojezičan - Chersano-Kršan, Rabaz-Rabac, Santa Domenica-Sveta Nedelja itd. To se vidi i na razglednicama koje su na adresu ovog kraja dolazila uoči Prvog svjetskog rata ili na samom njegovom početku. U prvoj dopisnici vojnik Miletić svojoj supruzi u selu Sveti Bortul piše iz pulskog garnizona prije nego što će završiti na ruskom ratištu. U drugoj dopisnici iz Graca, gdje je već bio smješten u vojarnu, vojnik Vinko grozničavo od svoje maćehe traži novac kako bi mogao vratiti dugove i preživjeti. U oba slučaja najprije se piše Labin, a potom Albona i poštari se očito nisu zbunili. Treća razglednica je potkraj 1910. godine iz Vineža poslana u Beč, a zanimljivo je da je na njenoj poleđini utisnut žig kluba Slovenaca, u kojoj se uz Albonu navodi i Labin.

(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.com)

Da su oba naziva ovoga grada lijepa onome kojemu je on pri srcu, evo i dva zanimljiva detalja. Mlada, zgodna i vrlo nadarena operna pjevačica iz Švicarske našla je prije nekoliko ljeta malo slobodnog vremena da skoči u Labin, a zove se Ana Maria Labin. U prekrasnoj austrijskoj pokrajini Voralberg, blizu švicarske granice, podalje od grada Arlberga jedan planinski se vrh zove - Albona!