četvrtak, 1. srpnja 2021.

HAŠIM SMLATIĆ - PUT MLADOG BOŠNJAKA OD KOPAČA U RAŠKOM RUDNIKU DO LIJEČNIKA!

 Za Hašima Smlatića sam prije nešto manje od mjesec dana doznao, igrom slučaja, kada je meni nepoznata osoba telefonom naručila knjigu Raša moje mladosti. Davši osnovne podatke o sebi radi slanja knjige uskoro ću od njega doznati niz informacija koji se odnose ne samo na njega nego i na život u Raši od početka 1954. godine do kraja ljeta 1963. godine, do kada radi u Jami Raša. Odmah će reći da je zavolio ovaj dio Istre, da su Raša i Labin njemu ostale duboko u srcu i dio njega, da ga uz Labinšćinu vežu lijepe uspomene, zbog čega se i danas vraća u ovaj kraj.

Kako mi je rekao odmah se uključio u obrazovni sustav, pa najprije postaje PK pomoćnika kopača, potom KV kopač i na kraju VKV palioc mina, "fugina" kako se taj poziv tada među rudarima nazivao. I to mu nije dovoljno, pa se upisuje u večernju gimnaziju, koju nakon četiri godina završava 1963. godine. Kako se nastava odvija popodne za svo vrijeme školovanja radi u noćnoj smjeni, kako bi odmoran mogao sjesti u školske klupe. i to nije kraj njegovih ambicija i želja za znanjem i boljim životom, pa se u jesen iste godine upisuje na Medicinski fakultet u Zagrebu, na kojem diplomu doktora medicine dobiva  u proljeće 1969. godine. Kao liječnik završava u Sisku, ali Labin ne može zaboraviti, osjećajući i neki oblik zahvalnosti zbog njegova topla prijema u toj sredini u njegovoj mladosti. Ponosan je što je u povodu 100. obljetnice Labinske republike dobio zahvalnicu od labinskog gradonačelnika.

Dolaskom u Rašu postaje i član RKUD Rudar, gdje je dio ondašnjeg Pjevačkog zbora, kojega tada vodi Labinjanima više nego poznat Juraj Novoselec. 

O svemu tome noj novi znanac dr. Hašim Smlatić prije nekoliko dana na moju adresu šalje niz vrijednih dokumenata i fotografija o njemu u tim godinama. Među njima su i dvije fotografije o nastupu raškog pjevačkog zbora 24. travnja 1955. godine na prvom festivalu RKUD-ova rudara u Varaždinu, na kojima je on obilježen strelicom. Ne manje zanimljiv i izuzetno rijetka je njegova fotografija snimljena 24. rujna 1962. godine u Jami Raša na XIV horizontu u pumparnici, na nadmorskoj visini od 150 metara. Snimak je učinjen u jedan sat nakon polnoći, a fotograf je Branko Kotur - više je nego precizan moj znanac iz Siska, iz tog je grada i njegova posljednja fotografija u ovom odabiru, nastala 25. lipnja 2001. godine u Ambulanti Zdravstvene stanice željezničara, na kojoj je i medicinska sestra Ivanka Letić. Poslao nam je i svoju fotografiju za studiranja u Zagrebu. 

O neobičnom životnom putu mladog rudara iz Bosne svjedoče i svjedodžbe te drugi dokumenti o njegovom radu i školovanju u Raši i Labinu. Uz mnogo volje i spremnosti na odricanje - kako pokazuje primjer Hašima Smlatića, i što je ne manje važno, uz vjeru u sebe, rudarski pozdrav SRETNO u ovom slučaju je pokazao svoju moć! Posebno je ponosan što je kao mladi nekadašnji rudar dobio priznanje Grada Labina u povodu obilježavanja 100. obljetnice velikog štrajka rudara poznat kao Labinska republika! Govoreći o prvim danima studiranja medicine u Zagrebu prisjetit će se da mu je ubrzo nakon upisa umro otac, što je za njega bio ogromni šok, ali povratka nije bilo. Prvu je godinu završio s prosjerčnom ocjenom od 4,5, a slično je bilo i u nastavku studiranja!

Danas je Hašim umirovljenik, živi sam nakon što mu je umrla i druga supruga, a sin jedinac svoj je životni put nastavio u Americi. Za sebe će reći u šali da nije najteže sam kuhati, nego što je pripremio i pojesti! Godinama je politički aktivan u svom Sisku, gdje je i predsjednik Muslimanskog dobrotvornog društva "Merhamet" - Crveni polumjesec. Ukratko, ne sjedi uz obalu rijeke i promatra kako voda teče, nego pliva u njoj!