ŠTRMAC - MJESTO IZGUBLJENIH DIMNJAKA

Malo selo Štrmac smješten nedaleko od Dubrove, s druge strane supermarketa Plodine, iz anonimnosti će izaći potkraj osamdesetih godina 19. stoljeća, kada su u njegovoj blizini otkrivena nalazišta ugljena. Uz okno ubrzo će niknuti malo naselje skromnih prizemnica za rudare uz kompleks vila i upravne zgrade za rukovodeći kadar rudnika. Otvorene su i trgovine, gostionice, škola i drugi sadržaji u mjestu novog rođenja. Putem povezanih rudarskih hodnika ugljen se iz Štrmca uskotračnom prugom preko Vineža i Krapna do Štalije, gdje se nakon obrade u separaciji utovarivao na brodove.
Tako će trajati do 1955. godine kada će se iskopati posljednje tone ugljena, pet godina kasnije najprije će biti srušen viši dimnjak, a potom i onaj manji.Nestao je i rudarski toranj, u bivšim gospodarskim zgradama dugo se godina mučila ljevaonica Rade Končara, danas u njima bravari proizvode željezne okvire za proizvođače stolica iz Manzana.
U nekadašnjim vilama poodavno više ne živi nekadašnja gospoda, a u naselju niskih prizemnica zvanom Kolonije stanuju mahom potomci nekadašnjih rudara.
Na sam rudnik najviše podsjeća spomen ploča podignuta dvojici udara, koja su na rubu naselja poginula 8. travnja 1921. godine od metaka talijanskih vojnika, čime je u krvi okončan štrajk rudara poznat kao Labinska republika.
Ove su fotografije nastale odmah nakon što se Istra našla u granicama Kraljevine Italije. Desetak fotografija rudnika u Štrmcu, upravne zgrade te prvog stambenog naselja rudara na Labinšćini, od kojih većina dosad nije objavljivana, skinute su iz Izvješća o rudarskoj proizvodnji ugljena u Italiji u 1922. godine.



(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.com)