Zvao se Ferdinand Hrdy. Svećenik rodom iz Češke, panslavista. Početkom 20. stoljeća dolazi u župu svetog Lovreča u mjestu koje nosi ime tog sveca. Zahvaljujući najviše njegovom zaslugom uz pomoć Družbe Ćirila i Metoda i samih mještana u selu Vlakovo, nedaleko od Svetog Lovreča, izgradila se lijepa školska katnica, koja je svoja vrata mališanima otvorila 3. ožujka 1903. godine. Prvi učitelj u njoj je upravo on, a zahvaljujući njemu pismenost stanovništva ovog dijela Labinšćine bila je osjetno viša nego u ostalim njenim dijelovima. Njegovo se ime i lijepi rukopis danas nalazi u župnim knjigama rođenih, krštenih, vjenčanih i umrlih. U ovom je kraju još uoči rata, kada uz pomoć narodnjačke obitelji Paliska iz Ripende u labinske četvrti Sveta Katarina otvara Hrvatsku čitaonicu, prvu ustanovu u tom gradu na hrvatskom jeziku. Njegovo se ime na Labinšćini susreće i 1917. godine, kada, kako navodi u svojoj knjizi prvencu Hajka mladi labinski pisac Daniel Mohorović, brine za prebacivanje gladne djece iz labinskih sela u bogatu Slavoniju. Nikad nisam uspio doznati kako i kamo je Ferdinand Hrdi završio nakon Prvog svjetskog rata i dolaska Italije u Labin.Obrisi njegova lika vide se tek na ovoj razglednici, gdje je uz rub škole krajnje lijevo, koju je svom rodu 16. rujna 1906. godine poslao u mjesto Jablonce nad Jezerom. Već dva dana kasnije bit će u njihovim rukama, pa će ono doznati da traži da mu se pošalju bačve za vino, budući da je grožđe te jeseni dobro rodilo. I to na adresu: Ferdinand, faroš, Sveti Lovreč, pošta: Labin-Albona. Treba li podsjetiti da je izdavač ove razglednice s hrvatskim tekstom, što je velika rijetkost, bio upravo ovaj češki učitelj i svećenik i hrvatski narodnjak.
Nakon ovog teksta uz savjet Daniela Mohorovića i informacije pulskog povjesničara Davora Mandića temeljitije sam pročešljao internet i uspio dešifrirati njegov životni put nakon što je 1919. godine napustio Istru, ali i posljednje mjesece njegova boravka u kraju u kojem je ostavio mnogo traga. Upravo on se posljednjem austro-ugarskom caru Karlu Habsburgu na hrvatskom jeziku obratio prilikom njegova posjeta Labina 6. travnja 1918. godine. Njegov je dolazak bojkotirala aktualna talijanska vlast Labina, smatrajući Austriju neprijateljem, a osim sirotinje koja je tražila pomoć, kajzera nije dočekalo ni odveć Labinjana. Stoga je njegov doček organizirao Hrdy zajedno s učiteljima hrvatskim škola u Rapcu, Svetom Lovreču, Rogočani i Ripendi, čiji su učenici priredili prigodni program. Karl ih je saslušao te Hrdyju dao sto kruna kao prvu pomoć najsiromašnijim stanovnicima Labinšćine, kojoj je nezapamćena suša desetkovala ionakoko skromne poljoprivredne proizvode.
Nakon dolaska Italije u Istru Ferdinand Hrdy odlazi, ali ne u rodnu Češku, već u novonastalu državu južnih Slavena. Završava na jugu Srbije u Nišu gdje je postao župnik i apostolski administrator Rimokatoličke crkve. Osnovao je župe u Kragujevcu i Boru, gdje je bilo dosta Francuza i drugih katolika, koji su radili u tamošnjem rudniku zlata. U Nišu obnavlja i proširuje crkvu Srca Isusova 1925. godine, a dvije godine kasnije vraća se u Čehoslovačku, gdje je dekan rodnog gradića Libana, u kojem se rodio 22. siječnja 1872. godine. U tom će gradu, daleko od Labina, koji li igre riječi, umrijeti 4. ožujka 1949. godine.
(više u knjigama o Labinštini:
www.mat-flacius.com)
Nema komentara:
Objavi komentar