petak, 27. siječnja 2023.

LABIN - NOVO U 2022.

 Labin je sredinom protekle godine na prostoru nasuprot Lidla dobio novi (budući) trgovački centar, koji nosi ime njegova vlasnika i izvođača radova  DE CONTE. Za sada u njegovom prizemlju radi tek poznati njemački DM market, a odmah do njega uskoro se otvara optička radnja Getaldus, s nadom da će se u ovom domaćem trgovačkom kompleksu uskoro pojaviti i nove trgovačke tvrtke. U sklopu centra izgrađen je prostrani parkirni prostor, zasad s malo korisnika.

DCONTE do sredine ove godine završit će i treću, posljednju stambenu višekatnicu na Katurama, koje su smještene između Trgovačkog centra Konzum bloka višekatnica podignutih uglavnom još za Jugoslaviju.

Ista labinska tvrtka protekle je godine započela s gradnjom stambenih višekatnica i na dvije druge lokacije u Labinu. Nedaleko od autobusnog kolodvora i nasuprot policijskih postaja, na lokalitetu nazvanom Štacijon 1, gradi se dvokatnica, koja bi trebala biti tek prva u nizu novih takozvanih urbanih vila, koje bi se u nizu gradile prema Domu zdravlja.

Dvije manje stambene zgrade istog ulagača grade nalaze se i na rubu naselja Nove zgrade, na lokalitetu Čekodi, s kojeg se pruža lijep pogled na Rabac. Bude li se ikada gradila zaobilaznica od Katura prema Rapcu, koja je bila aktualna prije više od tri desetljeća, čime su izbjegle prometne gužve u Labinu za ljetnih mjeseci, a istovremeno otvorio i novi prostor za njegovo širenje, ona bi prolazila relativno blizu tih kuća. 

Ime ove tvrtke veže se i uz gradnju Doma za starije osobe u starim Katurama, koja je trebala biti dovršena potkraj protekle godine, a potom se otvaranjem njegovih vrata za sedamdesetak korisnika spominje sredina ove godine. 

Da pokraj protekle godine nije započela obnova i uređenje ceste od kružnog toka kod trgovačkog centra SPAR do kružnog toka za Koromačno u dužini od oko 600 metara, time bi bio i kraj ovog teksta o (vizualnim) promjenama našeg grada u minuloj godini. Time će južni ulaz u Labin s nogostupom i javnom rasvjetom na cijelom tom potezu dobiti mnogo ljepši i funkcionalniji izgled, s većom sigurnošću pješaka.

Rekonstrukcijskim zahvatom ove prometnice uredit će se njezin spoj s prolazom do supermarketa Plodine, koji se nalazi u neposrednoj blizini Disconta "Jedinstva". On je zatvoren prije otprilike pola godine, ali se navodno predviđa njegovo ponovno otvaranje. Taj spoj završava kod kružnog toka nedaleko od stadiona Rudara, čime se dobiva kraći put prema kružnom toku za Koromačno, odnosno Rašu! 























nedjelja, 22. siječnja 2023.

LABIN NOVU BENZINSKU STANICU ADRIA OIL DOBIVA POČETKOM LIPNJA!

 Konačno je i službeno započela gradnja nove benzinske stanice na ulazu u Labin s riječke strane na Marcilnice, nedaleko od Trgovačkog centra Konzuma i autopraonice.

Pripreme za to na tom mjestu započelo se još protekle godine, najprije sječom drva u gustoj šumi, a potom nasipavanjem tog zemljišta, koje se nalazilo znatno ispod razine tamošnje državne prometnice Pula-Rijeka. Gradilište buduće benzinske stanice, treće u Labinu, nalazi se s druge strane tamošnjeg naselja obiteljskih kuća, podignutog prije gotovo pola stoljeća. Svaki detalj radova vidim s balkona, budući da i ja tu živim, pa u tome "guštam" od sreće! Kada mi je jedan radnik rekao da ne smijem fotografirati to gradilište, budući da je ono privatno gradilište, samo sam se nasmijao uz odgovor neka me pokušaju spriječiti dok to činim iz svoje spavaće sobe!

Veći dio gradilišta mirovao je sve do kraja protekle godine,  da bi se radovi ubrzali prvih dana ove godine. Počelo je i betoniranje prvih površina, kopanje velike jame(vjerojatno za buduće spremnike goriva), nakon što je količina dopremljenog građevinskog kamena i drugog "šuta" gotovo dosegla razinu kolnika i pločnika, kojim će se pješaci nakon puštanja u promet tog objekta morati kretati vrlo oprezno.

Tek prije nekoliko dana postavljena je i ploča s građevinskom dozvolom nadležne službe Grada Labina, izdane 19. rujna 2022. godine, uz naznaku da su radovi započeli 21. prosinca minule godine. Izvođač radova je tvrtka ADRIA OIL iz Kastva, koja je protekle godine (igrom slučaja ili ne?!), postala i glavni sponzor labinskih rukometašica?!  

Neslužbeno sam saznao da će Labin novu benzinsku stanicu, koju gradi tvrtka CENTAR GRADNJA, dobiti uoči nove turističke sezone, točnije početkom lipnja. Već sada stanovnici tog dijela nekadašnje mirne Marcilnice nemaju više tog mira, koga će kasnije biti još manje, ali to je samo naš mali doprinos još bržem razvoju našeg grada, u kojem žive najrazumniji ljudi ne samo u Hrvatskoj (što i nije neki posebni doseg, zar ne?), već i u cijeloj Istri. 

Uz to, vjerujem mojem (dobronamjernom) prijatelju da nas više neće uznemiravati divlje svinje i druge šumske životinje. koje su se ovdje nakotile!    



















  


 

subota, 21. siječnja 2023.

SLIKA (NEČIJEG) RANOG DJETINJSTVA LABINSKIH UČENICA

 Ova vrlo zanimljiva fotografija nastala je najvjerojatnije početkom šezdesetih proteklog stoljeća 

kada je bila "in" manifestacija poznata na Cvjetnom korzu, kada je labinska mladost "paradirala" labinskim ulicama. 

Na njenoj poleđini ne piše kada je nastala, tko je bio fotograf, ali nije teško razabrati da je snimak učinjen nedaleko od današnje Osnovne škole Matija Vlačić, koja je podignuta upravo tih godina, a što ukazuje i na dio nekadašnjih kamenih ulaznih vrata u nekadašnju zgradu obitelji. Schira. 

U to vrijeme je najpoznatiji labinski fotograf bio Žika Tasić, pa je moguće da je on njen autor, ali nije isključeno da je to djelo vrlo aktivne fotografske sekcije ondašnje srednje škole, u kojoj je jedan od najaktivniji član bio Anđelo Ružić, inače brat najpoznatije labinske fotografkinje legendarne Slavice Ružić, koja je djelovala u uskoro pokrenutom općinskom glasilu Labinska komuna.

Sve su to samo pretpostavke, a do preciznijih ćemo podataka doći prepoznaje li se neka od sudionica tog davnog događanja, a za dobivenu fotku zahvaljujem obitelji Mikec!



četvrtak, 24. studenoga 2022.

PRIČA O ISELJENIČKOM KLUBU LABINJANA RUDAR U NEY YORKU

 

Vjerojatno da je malo Labinjana koji ne znaju da u New Yorku postoji iseljenički klub Rudar, u kojem su već nekoliko desetljeća najvećim dijelom okupljeni iseljenici s Labinšćine, ali i ostalih dijelova Hrvatske. Zbog toga taj naziv nije dat slučajno budući da je većina njihovih očeva i djedova, a manjim dijelom i oni radila u našim ugljenokopima., pa im je to bilo duboko usađeno u sjećanja prilikom odlaska preko oceana.

Većina od njih su bili dio drugog velikog vala iseljavanja koji se pokrenuo sredinom šezdesetih i početkom sedamdesetih proteklog stoljeća, kada se konačno otvaraju granice ondašnje Jugoslavije. Dok je u prvom emigracijskom valu odmah po završetku Drugog svjetskog rata bilo najviše Talijana(oni doseljeni u vrijeme Italije otišli su dobrim dijelom već nakon kapitulacije Mussolinija) i onih kojima se onda kruti staljinistički režim zamjerio na bilo koji način, u tom drugom valu je bilo najviše mladih ljudi, kojima nije odgovarao rad u rudniku, pa su legalno, uz pasoš, otišli potražiti potražiti bolji, bogatiji i sretniji život. (Bilo je tu i mnogo mojih vršnjaka, prijatelja i znanaca, mahom onih koji su završavali stručne škole, dok su gimnazijalci odlazili na studije). Tu su u Americi našli, ali je većini od njih srce, uz roditelje i prijatelje, ostalo u rodnom kraju, zavičaju, ili "storen kraju" kako su ga s nostalgijom zvali. Upravo takvi zavičajni klubovi su im pomagali da i u dalekom svijetu pronađu mjesto svog okupljanja, druženja, djelovanja, pjevanja na "tonko i debelo" uz meh. 

Starije generacije djelovale su već u sličnim klubovima, od Plominjana, Čepljana do kluba Istria, a oni "tdri Labinjani" već 2. marta 1977. godine, u spomen na Dan rudara i blagdana svog Labina osnivaju svoj zavičajni klub, iza kojeg će u slijedećim desetljećima ostati mnogo zajedničkog druženja i aktivnosti. od nogometa, do folklora i silnih piknika. Prvi predsjednik kluba Rudar bio je Gvido Bastijanić, koji je radio u ondašnjem Istratransu, kojega sam poznavao dobro, kao i mnoge njegove prijatelje i članove društva. Od početka su održavali vrlo dobre odnose sa službenim Labinom, kojega će kasnije često posjećivati a imali su i dobre odnose sa jugoslavenskim  konzulatom. 

  Već dvije godine kasnije na svoj nogometni turnir zovu labinski Rudar, ali igrom okolnosti na njihovo mjesto upada NK Istra, a njihov sam gost i ja, tada urednik tek pokrenutog općinskog glasila Labinska komuna, na čijim je stranicama bila tiskana i rubrika Iseljenički kutak. Lijepo se sjećam da je nakon prve utakmice nedaleko od aerodroma John Kennedy jedan od zanesenih labinskih iseljenika počeo mahati zastavom i vikati "Živjela Jugoslavija i Tito", na što mu je drugi uzviknuo da bi mu bilo bolje da je ostao doma! 

Prvi mali ljubilej - desetu obljetnicu postojanja obilježili su prigodom foto-monografijom, a potom još s nekoliko sličnih djela, vjernih svjedoka njihova života u bogatom i šarolikom svijetu daleko od njihova ognjišta. Doma čuvam neke od tih dragih knjiga, koje je na sličan način objavljivao i drugi veliki iseljenički klub Istra, ali sve do neki dan nisam vidio njihovo prvo izdanje. Do njega sam došao srećom u Antikvarijatu Krila Labina u središtu Podlabina, gdje često zalazim kupujući, ali i donirajući uglavnom zavičajne knjige. Knjiga je bila u lošem stanju, ali to nije umanjivalo njenu vrijednost. Pisana je na dobrom hrvatskom jeziku s malo grešaka, dobrim emocijama i poruka, vrlo plastično opisujući njihov život i djelovanje unutar svog Rudara. Njeno tiskanje poticano je i  mnogobrojnim sponzorima mali ili većih tvrtki iza kojih su u pravilu bili naši ljudi, što je dodatno oslikavalo njihov život i snalaženje u dalekom svijetu. Pozdravima su se priključile i brojne obitelji.

Djeličak te neobične i dobro složene knjige, koje zasigurno ne bi bilo bez tog kluba za Amerikance neobičnog imena, odvojio sam za ovu priliku i u spomen na sve one koji su napustili ovaj svijet. Lijepa bi bila naša gesta kada bi se odgovarajuća izložba o "našim Merikanima" našla i, recimo, u labinskom gradskom muzeju, gdje je prije nekoliko godina održana i izložba poznatog tamošnjeg fotografa i grafičkog urednika Bruna Blažine, rodom iz naših krajeva! Svojim sjećanjem na svoj "stori kroj" i njegovu rudarsku tradiciju to su i zaslužili!