nedjelja, 9. siječnja 2022.

VIŠEJEZIČNE RADNE KNJŽICE U PULU U DOBA K. u K.

Sve do pada Venecije 1797. godine kada se Istra našla unutar granica Austro-Ugarske Monarhije, kada Pula postaje ratna luka te moćne države, Rovinj je bio najveći i najvažniji istarski grad. Uskoro se otvara i brodogradilište, poznati Arsenal, što je dodatno ubrzalo njegov rast. Tu su se, uz rudnik u Krapnu, zapošljavali i poneki stanovnici Labinšćine, što je bilo intenzivnije potkraj 19. stoljeća.
O tim vremenima svjedoče i dvojezične radne knjižnice zaposlenika brodogradilišta Arbeitsbuch- Libreto di lavoro, s osnovnim podacima o njima, ali i tekstom o pravima i obvezama vlasnika knjižice. Zanimljivo je da je zakon o radnim knjižnicama donijet još 1857. godine i da u Istri odnosno Provinciji Adriakuste bile četverojezične - na njemačkom, talijanskom, slovenskom i hrvatskom jeziku: Dienstbotenbnch, Libro di Servizio, Službene Bukve i Knjižica službe!

Vlasnici prvog primjerka prve radne knjižice iz tog doba, kao i dviju radnih knjižica, koje su se kasnije koristile, bili su Antonio Paicovich te Giovanna Paicovich, iz Marčane. Prva je izdana 1904. godine, druga četiri godine kasnije, a treća u travnju 1914. godine, kada započinje Prvi svjetski rat. Uz ostale podatke o njima, bračnom stanju, izgledu lica, mjestu rođenja, navodi se da su nepismeni, odnosno analfabeti.

U svakom slučaju zanimljiv dokument o povijesti pulskog brodogradilišta, za Jugoslavije vrlo uspješnog Uljanika, kojega se sada, umjetnim disanjem od strane države, koja je najodgovornija za ovakav rasplet, pokušava održati u životu, uz gotovo simboličan broj zaposlenih. Do njih sam došao zahvaljujući Renatu Martinčiću, odvjetniku iz Labina, koji j
e još uvijek aktivan iako je završio 81. godinu!  











ponedjeljak, 3. siječnja 2022.

LABIN - NOVO U 2021. GODINI

 Nakon dugogodišnjeg čekanja lani je na Katurama, relativno blizu Doma zdravlja, konačno je započela izgradnja doma za umirovljenike, uz obećanje da će do kraja ove godine primiti prve stanare. U ovom trenutku dom je pod krovom, što veseli njegove buduće korisnike, od kojih je podosta njih, zbog rada samo doma za umirovljenike u bivšoj bolnici u Raši, koristio je usluge takvih ustanova izvan Labinšćine, mahom na Barbanštini. 






























Nedaleko od budućeg doma labinskih umirovljenika pruža se prekrasan pogled na rodni grad Matije Vlačića Ilirika! 







Kod kružnog toka nedaleko od stadiona Rudara, na lokalitetu poznatom kao Barake, u završnoj je fazi dovršetak poslovne zgrade, sa čije se druge strane, preko cesta, nalaze supermarketi Lidl i Plodine.










Posljednjih dana tek minute godine dovršena je i druga stambena višekatnica na Katurama, nedaleko od supermarketa Konzuma, dok će treća zgrada, čija je gradnja započela lani, vjerojatno će biti završena ove godine. Kako je u protekla tri desetljeća na istom prostoru podignuto tek nekoliko stambenih zgrada. time će se u Labinu lakše doći do ključeva novih stanova, čije su cijene vrlo visoke.













Izvođač radova na ovim gradilišta je, pogađate, labinski građevinar "DE CONTE".


 

 

petak, 31. prosinca 2021.

CRNA PUNTA ILI PUNTA NERA - IZ MONOGRAFIJE SVJETIONIČKI LIBAR MALI

     Kažu da rt Crna punta ili Puntanera na istočnoj obali Istre nedaleko od Brovinja i Koromačna nema slučajan taj naziv. Povezuje se s ružnim vremenom koji zna zahvatiti taj obalni prostor na Kvarneru, ali i po sukobima s gusarima, uskocima, ali i prodoru Turaka, koji su se prema usmenoj predaji događali na tom mjestu. Uz ta događanja povezuje se i ime kasnije bogate i poznate labinske plemićke obitelji Battiala, koji su tu titulu od Venecije dobili kao nagradu za obranu interesa Mlečana. 

Bez obzira na izazovan naziv tog rta u ljepoti tog kutka uvjerio sam se prije petnaestak godina kada sam se do mog odredišta uputio zanimljivim putem uz samo more, krenuvši od Crkve Glavosjeka svetog Ivana Krstitelja. Smještena je uz rub Brovinja ponad lijepe uvale Vošćica, koja je također dio usmene predaje o gusarima i Crnoj punti. Preporučam i vama taj lijepi izletnički pravac za odmor duše i tijela, na kraju kojeg će vas dočekati lijepa kamena zgrada za nekadašnji smještaj posade lanterne, koja je činila bitno sigurniju plovidbu tim dijelom Kvarnerskog zaljeva. Zanimljive podatke o toj lanterni, ali i onima u Rapcu i na Punti Ubasu, doznao sam u ovim danima objavljenoj fotomonografiji Svjetionički libar malo Vedrana Trgovčića iz Pule, o kojoj će nešto više podataka biti na kraju ovog teksta.

Koko navodi autora ovog djela ta zgrada svjetionika podignuta je 1873. godine 15 metara od morske obale "radi kompletiranja osvjetljenja Kvarnera duž istočne obale Istre i označavanja tog rta koji bi u mraku mogao biti problem u navigaciji." Uz druge vrijedne informacije spominje se da je posada svjetionika imala dva člana - svjetioničara i njegova pomoćnika. Istražujući državni arhiv od Beča, preko Trste, Rijeke, Pazine i drugih gradova Vedran Trgovčić prikupio je niz zanimljivih podataka o životu svjetioničara od Grada i Trsta, pa sve do Kotora i Ulcinje, odnosno albanske granice. Tako ćemo doznati da je svjetioničar na Crnoj punti Giovanni Kunze 4. lipnja 1902. godine izrazio zgražanje spoznajom da tamošnji ljudi vole ribu dinamitom, dovodeći u opasnost sebe i druge! Iako ih je više puta upozorio da to ne čine. "Prije nekoliko dana izvjesni je Zamaria Fonović iz Skitače bacao dinamit nedaleko od lanterne, kada mi je u rukama eksplodirao dinamit, raznijevši mu sve prste. Sutradan su mu u bolnici amputirali cijelu ruku." 

Svjetioničar Kunze će dvije godine kasnije postati udovac s petoro djece, zamolivši potom nadležne službe da zbog siromaštva umjesto pokojnice njegova pomoćnica postane 11. godišnja kćerka! Na kraju godine umire mu, zbog pothranjenosti, i najmlađa kćerka. On se uskoro opet udaje, da bi četiri godine kasnije njegova druga supruga postala udovica.

Zgrada na Crnoj punti napuštena je 1990. godine, kada je uklonjena i leća na vrhu svjetionika, da bi četvrta stoljeća kasnije postala turističko odredište. Leća svjetionika opet je postavljena 2017. godine.

Još nekoliko riječi o toj knjizi velikog formata koja na više od 360 stranica vrlo temeljito obrađuje sve pojedinosti o postojanju i djelovanju svih svjetionika na istočnoj obali Jadrana. Obrađena je i povijest te djelatnosti u tom dijelu Jadranskog mora, a sve je ilustrirano nizom vrlo atraktivnih fotografija, pomorskih karata te drugih dokumenata. 

Neumorni Vedran Trgovčić građu za knjigu prikupljao je gotovo dva desetljeća, o čemu, uz ostalo, svjedoči i njena neobična težina. Uz podatak, da za njeno pisanje nije baš imao podršku lokalne sredine! Izuzetno djelo, koje zasigurno neće zanimati samo pomorce, već i sve one koje zanima njihov zavičaj! Moj iskreni naklon autoru! 

   


 













 

  

srijeda, 29. prosinca 2021.

I GALERIJA DOWNTOWN JE - PROŠLOST

 Pri spomenu Labina kao grada slikara, pa čak i kao središte likovnog života Istre, uvijek se misli na drevni srednjevjekovni grad u podnožju kojeg je, uz tek otvoreni rudarski "šoht" početkom četrdesetih 20. stoljeća udaren temelj novog, kasnije mnogo većeg grada. Ostalo je također zabilježeno da je udruga labinskih akademskih slikara, poznata kao Labinski atelieri, odigrala početkom sedamdesetih stoljeća ogromnu ulogu u vraćanju života u drevnu Albonu, čiji su temelji tek nekoliko godina ranije bili snažno uzdrmani nekontroliranim rudarenjem u njegovoj neposrednoj blizini. Uz vrlo aktivnu gradsku galeriju u starogradskoj se jezgri "udomilo" više galerija i ateljea ondašnjih najpoznatijih labinskih likovnih umjetnika, koji su tom gradu dali dodatni likovni glamur i značenje.

Bogati zabavni i društveni život u takvom drevnom Labinu, s mnogo kafića i drugih ugostiteljskih sadržaja, počinje slabiti potkraj proteklog stoljeća ubrzanom gradnjom poslovnih objekata u novom središtu donjeg Labina, u svakodnevnom žargonu zvanom "Poli semafora". Klica tamošnjeg druženja mladih posijana je tridesetak godina ranije otvaranja tada popularnog Mliječnjaka s prvim đuboksom, a novi mamac za njih je postao i niz modernih kafića i trgovina.

Jedan od njih se zvao Downtown, a za našu je priču važan što je u njemu 27. prosinca 1997. godine(danas je 28.prosinca!) otvorena prva izložba u istoimenoj galeriji tada popularnog kafića - doznajem od mojih bivših kolegica i sadašnje gradske glasnogovornice i "kulturtregerice" Loredane. Uz podatak da su bili izloženi radovi riječkog slikara Maura Stipanova. Ona je zajedno sa svojom ondašnjom suprugom Neletom ostala zabilježena kao prva osoba koja je pokrenula likovnu galeriju u novom dijelu Labina!

Dio te priče je i jedna fotografija(najvjerojatnije legendarne Slavice Ružić) nastale prilikom otvaranja izložbe labinskih slikarica Lili Vlačić, au ovom trenutku nisam siguran koje je to godine bilo. Ona je dosta godina živjela u Africi, a nekoliko zadnjih godina više dio godina boravi u Italiji, au starom gradu nedaleko od župne crkve za ljetnih mjeseci ima prodajnu likovnu galeriju.

Osim Loredane i Lili uz ovu fotografiju, ali i ukupni rad jedne galerije u Podlabinu vezane su još dvije nezaobilazne labinske umjetnice, koje već nekoliko godina nisu, nažalost, više na ovom svijetu. Prva je Sanja Švrljuga-Milić, izuzetna labinska slikarica rodom iz Rijeke, poznata ne samo po svojim likovnim radovima, već i sudjelovanjem u kreiranju bogatog likovnog života Labina U sklopu Labin Art Expressa vodila je međunarodnu likovnu manifestaciju Bienalle  industrijske umjetnosti, a bila je i članica Metal Gurua. Ne manje važna bila je i njena uloga voditeljice Galerije Downtown, čije je postojanje u tom novom okupljalištu mladih Labinjana, i ne samo njih, davalo je poseban šarm!Kako nikada ne znamo što nam nosi sutra, i to nije loše, naša je Sanja, nakon kratke i rijetke bolesti u vječnost otišla 25. siječnja 1915. godine u 56. godini života, ostavivši veliku prazninu u svojoj obitelji i likovnom životu Labina.

Iste godine, dva dana prije svog 40. rođendana, a rođena je 31. kolovoza 1975. godine, umrla je labinska slikarica Beti Kranjčević iz Vozilići opet kratke i vrlo teške bolesti. Uvijek nasmijana i vedra duha, što se vidi i na ovoj fotografiji u društvu sa svojom suprugom Deanom Čakićem zadnjih godina svog prekratkog života bavila se, uz slikanje i izradom suvenira, U posebnom će mi sjećanju ostati njena (nagrađena) izložba ispod kestena nedaleko od popularne kule Torijon u sklopu manifestacije Labinski likovni uzlet. Ostao mi je u sjećanju i njezinom osmijehu u Plominu na feštu Bele Nedeje, nekoliko mjeseci nakon operacije, tada u društvu svoje troje male djece!

Galerije Downtown nema već podosta godina, au istom lokalu sa zamjetljivim tragovima njegovog umjetničkog štiha, danas svoje posjetitelje dočekuje kafić Karbon.

   

  


 

petak, 24. prosinca 2021.

MANIFESTACIJA "CA JE ČA" - POČELO JE 1993. GODINE!

 Upravo tako - "Ca je ča", manifestacija očuvanja lokalnog, zavičajnog govora u ondašnjoj Općini Labin, nase Ca u najvećem dijelu Labinšćine, a ČA ostalim dijelovima ondašnje općine, počela je prije gotovo tri desetljeća među učenicima osnovnih škola i labinske srednje škole. Na to će netko zasigurno zamijetiti kako vrijeme, pogotovo starijem naraštaju, brzo klizi! 

Na ta vremena podsjeća knjiga Ca je ča, objavljena 1996. godine u zajedničkoj nakladi Knjižare i antikvarijata Mathias Zorana Milevoja, te Otvorenog sveučilišta Labin.. Prigodni je predgovor napisala Liliana Vale, ondašnja ravnateljica te ustanove, najzaslužnija za pokretanje tog književnog događaja koji još uvijek traje. je Nevija Glavičić, dugogodišnja voditeljica Gradske knjižnice, koja je prihvatila moj prijedlog o takvom obliku njegovanja zavičajne poezije među mladima. U njoj su objavljene odabrane pjesme iz natječaja održanih od 1993. do 1995. godine.

Svojevrsna smotra "domoće besede" na sreću i dalje traje, samo što su se njoj nakon nekog vremena priključile i već poznati i brojni pjesnici, po kojima smo mi u Istri i poznati. Kao primjerice i po slikarima, ili vrsnim sportašima. Nakon ove knjige izašlo je još nekoliko zbirki pjesama nagrađenih majstora "domoće besede", uključujući i naslov Reci mi ca, sa željom da bude dug njihov lanac objavljivanja.

Ipak, kako je prvo uvijek najdraže i najduže pamtljivo, potrudio se sam da objavim sva imeneaondašnjih mladih pjesnika iz Labina, Raše, Vineža,Mladen Matas,  Nedešćine, Svetog Martina, Kršana, Čepića i Potpićna, od kojih ćete neke prepoznati i kao uspješne pjesnike ili novinare. Likovni urednik knjige je poznati labinski akademski slikar Zdravko Milić, a "Ca je ća" ilustrirana je likovnim radovima ondašnjih osnovoškolaca!

Prvu pjesmicu tiskanu u knjizi djelo je Ilirijane Pantina iz Potpićna. Slijedeći autori su Lucia Načinović, Katja Gortan, Danijela Peršić, Gabrijel Vretenar, Silvija Kos, Milena Bojić, Josip Kokot, Adrijana Batelić, Marijana Načinović, Denis Brajuha, Ana Zajc, Korado Ljubičić, Gabrijela Vretenar, Kristina Fabeta, Sanja Peršić, Robert Franković , Iris Mužul, Klara Bajramović, Martina Roviš, Iva Paronić, Renata Zahtila, Karla Peršić, Tihana Gobo, Izabela Barbić, Sintija Batelić, Zoran Karlić, Sanja Zajc, Mauro Materljan, Aleks Bedrina, Antonela Šćira, Ivan Rabar, Vesna Rajko, Barbara Kiršić, Nagua Giurici, Lena Tenčić, Boris Vretenar, Tatjana Mart, Ana Černjul, Maja Glavičić, Mladen Matas, Silvija Rejec, Davor Karlović, Manuela Baćac, Linda Poldrugovac, Doris Kos, Franko Puh, Sanja Ljubičić, Morena Matas, Kristijan Peruško, te na samom kraju pjesma Bojana Kiršića,

U svom stvaranju bili su nadahnuti Istrom, "domoćim besedama", tovorom, farfalom, španjuletom, mladićima i otrokima, mamom, ocen, nonon i nonetom i još mnogo time. Već na prvi mah zamiječuje se da ovim stvaralaštvom i igrom riječi više bile nadahnute otrocice i mlode, nego mladići!   

Knjiga je tiskana u Labinskoj tiskari!