POSLJEDNJI CAR K.U.K KARL HABSBURŠKI POHODIO I LABIN

Lijepim trgom u starom Labinu, popularnim Crćem ili Borgom, nisu šetali samo obični smrtnici, od umornih umirovljenika do lepršave mladosti, redarstvenika raznih unifornmi, od žandara, karabinjera, milicionera i današnjih policajaca, već i posljednji austro-ugarski car Karl Habsburški, otac nedavno preminulog Otta. Zbilo se to 6. travnja 1918. godine, za njegovog obilaska Istre, kojoj su u Beču tepali oesterreichische Kuestenland, pa ga put nanesao i u drevnu Albonu. Kako mi je javio pulski povjesničar Davor Mandić svojim je posebnim vlakom došao u Pazin, odakle je automobilom obilazio Istru.  Ispred današnjeg restorana Velo kafe, koji je onda bila otmjena gradska kavana Casino, nisu ga dočekali, kako i priliči, gradski oci i gradsko talijansko stanovništvo, koji su brojali dane skorog pada njima omraženog Carstva. Umjesto njih, doček je organizirao Čeh Ferdinand Hrdy, učitelj i svećenik iz Svetog Lovreča, zajedno s djecom hrvatskih škola iz Rapca, Ripende i Rogočane. Bilo je i nešto puka, mahom sirotinje i žena u narodnim nošnjama, kojima su muževi i očevi zasigurno bilo na ratištu. Radi njih je on zapravo i došao u Istri, koju je te godine pogodila strašna suša i velika glad, pa je ogladnjeli narod od cara molio pomoć. Hrdiju je dao 100 kruna, a obećao izdašniju pomoć kada se vrati u svoj bečki dvor Schoenbruenn. Nakon Labina uputio se prema Lovranu i Opatiji, a potom vratio u Pazin. Prije toga na čas se zaustavio u Svetoj Nedelji sussrevši se s tamošnjim župnikom koji je skrbio o siromašnoj djeci, čiji su očevi bili na ratištu. O tome govori i ova fotografija, po prvi put objavljena na ovom blogu, a nastala je ispred kuće obitelji Martinčić. Kuća je desetak godina kasnije srušena, a na njenom je mjestu podignuta još veća stambeno-poslovna zgrada s prvom benzinskom pumpom u tom mjestu. Tada je put do Rijeke, Trsta, Pazina, ali i Pule vodio isključivo preko današnje Nedešćine, pa ga je korist i i posljednji austro-ugarski car prilikom posjete Labina.

Njemu u čast u Beču je tiskana prigodna razglednica fotografa Schumana, a iz nekadašnjeg ratnog arhiva na sajam antikviteta došla je ova vrijedna razglednica nepoznatog autora. Ni pola godine kasnije na tom istom trgu slavodobitno su marširali talijanski vojnici, iskrcavši se prethodno u Plominu. Tog dana od silne je radosti preminuo gradski liječnik Pietro Ghersa, vrlo aktivan i svestran političar i talijanski nacionalist, neko vrijeme i član Pokrajinskog parlamenta u Poreču! Potkraj onog drugog svjetskog rata, 27 godina kasnije, uz jugoslavenske se trobojke opet klicalo kraju rata i slobodi.