LJUBO DRNDIĆ I NJEGOVI DANI U LABINU

Nemoguće je pisati noviju povijest Istre bez braće Ante i Ljuba Drndića, čija je obitelj nakon dolaska Italije na ove prostore emigrirala u Jugoslaviju. Mladi Ljubo Drndić je s roditeljima završio u Dalmaciji, Orebiću i Makarskoj, gimnaziju završio u Splitu, a studirao je u Beogradu. Tu ga dočekuje i travanjski napad na Jugoslaviju, nakon čega se vraća u Split, a u prosincu 1941. godine ilegalno prelazi u rodnu Istru. Jedan je od organizatora ustanka, član Oblasnog komiteta KPG, a i nakon rata obnaša niz partijskih, državničkih i drugih funkcija. Bio je, između ostalog, i glavni urednik lista Naprijed, diplomat, veleposlanik, predsjednik Jugoslavenskog informativnog centra u New Yorku i Kairu. Bavio se i pisanjem plod čega je i zapažena knjiga Oružje i sloboda Istre, u kojoj iznosi niz zanimljivih detalja u Istri između 1943. i 1945. godine. Na svom putu do uspješne karijere jedna od usputnih stanica bila je i u Labinu, gdje se nakon dolaska angloameričkih vojnika u Puli nakratko našla sva istarska vlast. Među njima i Oblasni Narodno oslobodilački odjel za Istru. U jednom od upravnih odjela, onom za propagandu, Ljubo će Drndić biti njegov pročelnik. Potom kao član Komunističke partije za Julijsku krajinu odlazi u Zagreb, gdje u početku radi u Agitpropu CKKPH. Ova službenička legitimacija, izdana pod rednim brojem 174/45, svjedoči ne samo o njegovom privremenom zadržavanju u rudarskom Labinu, već i o ustroju nove vlasti.

(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.com)