Talijanska škola u Rapcu je svoja vrata učenicima zahvaljujući društvu za potporu talijanske kulturi i riječi Lega nazionale, otvorila točno 1900. godine. Nekoliko godina kasnije današnje turističko središte dobiva i u zgradi današnjeg restorana Rapčanka, a sredstva za njen rad je osigurala Družba Ćirila i Metoda. Od početka 20 stoljeća do danas proteklo je 11 godina, a od tada ta je školska zgrada, u kojoj djeca griju klupe i danas, nezaobilazni je motiv na mnogobrojnim razglednicama Rapca sve do današnjih dana. Postale je nešto kao razmeđa dviju epoha, dva vremena, dva stoljeća. Prije i poslije škole na vrhu malog brežuljka danas prenapučenim obiteljskim kućama, uz ono obavezno Zimmer frei. Zato ra razglednicu na kojoj nema škole više je nego sigurno da je tiskana u 19. stoljeću, a u ovom konkretnom slučaju čak u Drezdenu! Stoga je na njoj i jedni tekst na njemačkom jeziku Gruss aus Rabatz, na kojem ovako napisan Rabac znači – vika, dreka, larma, kraval. U to vrijeme lako je izbrojati sve kuće na lijevoj obali rabačke drage, a i mol je tek u gradnji.
I sljedeća je razglednica tiskana potkraj 19. stoljeća, a na njoj se vidi školska zgrada u gradnji, bez krova, uz nekoliko kuća više u njenom podnožju. I još jedna neobičnost, to je jedina pronađena razglednica za Austrije i Italije s hrvatskim natpisom našeg bisera Kvarnera, kako mu se stalno tepa. Doduše umjesto C otisnuto je Č, što i nije s obzirom da je razglednica tiskana u Beču, a oni ga i danas često zovu Rabač, ili pak Rabak u drugoj varijanti.
( saznaj više: www.mat-flacius.com)
( saznaj više: www.mat-flacius.com)
Treća razglednica je nastala mnogo bliže, u pulskom studiju Flora, a od Rapca do Labina, na adresu signorine M. Sillich, putovala je 18. siječnja 1902. godine, što će reći da je tiskana godinu dana nakon početka rada škole, koja je prije 40-ak godina služila i kao ljetno odmaralište za djecu labinskih radnih ljudi.
Opet interesantne stvari koje, naravno, ne znam. Jako mi se dopada to sto pises Marijano...pozdrav veliki.
OdgovoriIzbriši