VINEŽ

Do otvaranja rudnika 1879. godine Vinež je tek malo selo u podnožju Labina smješteno uz cestu koja preko Svete Nedelje i Kršana Labinšćinu spaja sa svijetom. Prvi vlasnik je bogati bečki trgovac oružjem Werndl, koji ga dvije godine kasnije prodaje Trbovljanskom rudokopnom društvu, a tada u njemu svoj kruh zarađuje već oko 250 rudara. Šoht je u početku drveni, a tek za Italije dobit će željeznu konstrukciju. Sve ostalo razvijat će se vrlo brzo. Vinež telefonsku vezu sa svijetom ima već 1890. godine, nešto kasnije gradi se  bolnica na rubu mjesta, a poštanski automobil na liniji Trst-Labin mjestom prolazi početkom 20. stoljeća. Između dva rata Vinež ima više trgovina i gostionica, poštu, a broj stanovnika osjetno mu je porastao 1926. godine, kada Talijani za ono doba grade moderne kuće za rudare. Naselje se službeno zove Case populari, a domaći ih ljudi zovu i danas Nove kuće, premda je u međuvremenu u Vinežu i njegovoj neposrednoj okolici izgrađeno mnogo obiteljskih kuća. Zbog nerentabilnosti rudnik se zatvara već 1928. godine, sedam godina nakon poznate Labinske Republike, štrajka rudara koji je započeo 2.ožujka 1921. godine upravo iz Vineža, s takozvane Krvove placi, odakle je masa nezadovoljnika krenula prema starom gradu.
 Danas na rudarsku tradiciju tog mjesta podsjeća tek prigodna ploča na zgradi nedaleko od ulaza u nekadašnji rudnik, posvećena tom događaju.

(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.com)