Iseljenički klubovi Istrana u svijetu imaju dugu tradiciju i mjesto su okupljanja i druženja naših ljudi, u kojima se rado prisjećaju svog života u "starom kraju", kako oni zovu svoj zavičaj. Da se tu osjećam kao doma osjetio i ja prvi put sada već daleke 1979. godine, kada sam kao urednik Labinske komune i novinar Glasa Istre bio gost Iseljeničkog kluba Rudar, zajedno s nogometašima iz pulske Istre. Tu se čula samo naša beseda, govorilo se vrlo emotivno samo o životu u svome kraju, prisjećalo se raznih događanja iz naših zajedničkih dana življenja na Labinšćini. I vrlo često o nogometu. U njima ćakule traju uz bićerin, igra se briškula i trešete, ali i tonca balon i kanto na "tonko i debelo". Prenosim tradiciju na svoju djecu, prave Merikane,
Labinjani su najbrojniji u klubovima Rudar i Istra u Astoriji, ali svoje klubove imaju i Kršanci i Čepljani, a još ranije, među prvima u New Yorku i Plominjani, koji su bili poznati pomorci. Dosta sam kasnije saznao da postoji i iseljenički klub za Ameriku neobična imena Jurina i Franina, kojega su osnovali, a tko bi drugi nego naši Istrijani. Točnije Lovranci. Ili kako bi oni rekli "tamo u Hoboken, u New Jerseyu, zajno priko puta Manhattana!"
I to nije bilo kada nego daleke 1926. godine, svega četiri godine nakon što je u Trstu tiskan prvi broj kalendara najpopularnijih istarskih likova, simbola našeg identiteta u doba Austro-Ugarske monarhije i kasnije Italije. Ti neobično popularni likovi "rođeni" četrdesetak godina ranije u istarskom narodnom glasilu Naše Sloge, a godišnjak-kalendar Jurina i Franina odlukom fašističke vlasti zabranjen je 1929. godine, a obnovljen nakon pripajanja Istre Hrvatskoj u sklopu nove Jugoslavije. Uz kraće prekide i probleme ovaj kalendar izlazi i dalje.
Zahvaljujući našem uglednom i poznatom iseljeniku Luigiju Santalesiju, rodom iz istoimenog sela nedaleko od Svete Nedelje, koji je nedavno u krugu svoje drage i brojne obitelji obilježio 90. rođendan, dobio je preslike zanimljivih događaja oko iseljeničkog kluba Jurina i Franina, koje ću s radošću podijeliti sa čitateljima ovog bloga. Uz želju da od vas doznam još neke detalje o njima, koji će mi služiti za skoro pisanje teksta o njima u novom kalendaru Jurina i Franina.
Tako sam doznao da je 2006. godine obilježena dostojanstveno 80. obljetnica njihova postojanja i djelovanja, o čemu je 4. studenoga u prigodnom spomenaru pisao i ondašnji predsjednik Etore Grzin. Pritom su objavljena i brojna imena prvih članova, među kojima su najčešća prezimena iz Lovrana i okolice, među kojima su i Načinović, Fable, Vozila te druga prezimena s Plominšćine. Prigodnu čestitku te godine dobivaju od lovranskog načelnika Emila Gržine, a gosti na velikom slavlju u New Yorku bili su ondašnji istarski župan Ivan Nino Jakovčić i labinski saborski zastupnik Valter Poropat.
O današnjim aktivnostima tog dobrotvorno iseljeničkog kluba znam vrlo malo, uz informaciju da aktualni predsjednik živi u okolici Lovrana, ali povratnu informaciju na moj e-mail upućen njemu nisam dobio.
Za kraj nekoliko riječi o fotografijama s kojima sam započeo ovaj tekst o "amerikaniziranim" Istranima Jurini i Franini. Radi se o susretu, pardon pikniku, iseljeničkih klubova Istre iz Amerike i Kanade održanom .27. lipnja 1999. godine u gradu Velike Jabuke, u kojem živi, kako kažu, više Labinjana nego u Labinu! Na toj fešti pojavili su se naravno i nezaobilazni likovi Jurina i Franina. Uz našu tradicionalnu glazbu i dobro raspoloženje oživjeli su ih mladići Denis Dermit i Joe Fedel, članovi iseljeničkog kluba Istra Učka iz kanadskog Toronta!
 |
