Ako je suditi po nazivu Krbune, selo u podnožju Pićna, a druge strane brijega koji se spušta u Rašku dolinu, nedaleko od Tupljaka, najvjerojatnije svoje naziv zahvaljuje seljacima koji sui proizvodili drveni ugljen i prodavali ga u većim okolnim gradskim sredinama. Ako je to, možda, upitno, nije sporno da se mjesto prvi put spominje 1335. godine, a kao župa oko 320 godina kasnije. Župna crkva svetog Ivana Krstitelja podignuta je 1694. godine, sadašnji monumentalni oblik dobiva 1906. godine. Zgrada osnovne škole na hrvatskom jeziku s jednim učiteljem izgrađena je šest godina kasnije, najvjerojatnije novcem Družbe Ćirila i Metoda, kao što je širom Istre talijanske škole i u najmanjem selu gradila Lega nazionale. Na ta vremena, odnosno školu i crkvu, koje su imala samo imućnija sela, podsjeća i ova razglednica tiskana u tiskari Vittorija Steina u Trstu, gdje je nastala većina razglednica tog doba. Posebnost ove razglednice je što je poruka napisana na hrvatskom jeziku, što je bila prava rijetkost, pa je vrlo vjerojatno da su i nju tiskali donatori iz krugova narodnjaka. Dosta ranije hrvatsku školu dobiva Pićan, a pri kraju 19. stoljeća i Hrvatsku čitaonicu. Ova razglednica nije putovala, a na njenoj poleđini na talijanskom jeziku piše da su Krbune na nadmorskoj visini od 182 metra, osjetno niže od Labina, koji je mnogo bliže moru. Zato masline i danas ovdje dobro uspijevaju, ulje je vrlo kvalitetno. Škola je poodavno zatvorena, dok nešto malo djece, koliko ih živi u opustjelom selu, putuje do škole u Pićnu ili Potpićnu.
Uz ovo malo selo veže se još jedan događaj iz vremena Narodnooslobodilačke borbe. Mate Štemberga zvani Kabalero, jedna od prvoboraca i organizatora ustanka u Istri 1943. godine, optužen i od svojih boraca za ratne zločine, odnosno samovoljno ubijanje zarobljenika odmah nakon pada Mussolinijeve Italije u rujnu te godine, svoj je život okončao u Krbunama. Osvetnici fašisti iz Pazina zatekli su ga u kući svoje ljubavnice, kod koje se skrivao nakon okupacije Istre od njemačke vojske. Kada ih je zamijetio pokušao se sakriti u dimnjak ognjišta, ali ni to mu nije spasilo život.
Među stanovnicima sela odmah nakon tog događaja počela je kružiti priča da je kontraverzni Kabalero zlato oteto od svojih žrtava zakopao negdje u Krbunu. Koliko je poznato još se nitko nije pohvalio da je pronašao sakriveno blago, ali se od šaljivaca čulo da se zemlja u tom selu dugog godina kopala vrlo marljivo!
(više u knjigama o Labinštini:
www.mat-flacius.hr)
Nema komentara:
Objavi komentar