U jutarnjem izdanju torinskog dnevnika Gazzetta del Popolo (Narodne novine) od 31. ožujka 1940. godine, na njegovoj prvoj stranici, koja je većim dijelom u znaku Ducea, objavljen je tekst o početku gradnje novog rudarskog grada Pozzo Littorio. Članak je popraćen veoma vrijednom fotografijom, jedinom na naslovnici tog lista koji formatom, a i grafičkim oblikovanjem, podsjeća na naš nekadašnji Vjesnik. U kratkom se tekstu navodi da se novi grad rudarskog kompleksa Raše gradi u podnožju Labina i u neposrednoj blizini rudarskog okna. Rudarski toranj s gospodarskim zgradama najvećim je dijelom dovršen nakon dvogodišnje gradnje. Za novinara impozantan je podatak da je kotač, odnosno rotor za pokretanje izvoznog stroja, težak 22 tone. Također spominje s divljenjem dva ogromna transformatora (građena u Siemensu, op.a.) za pokretanje lifta, koja su pola stoljeća kasnije završila na otpadu kao bezvrijedno željezo. Potkraj ožujka 1940. godine naziru se već obrisi prvih zgrada grada rudara, koji će biti dovršen i svečano inauguriran dvije godine kasnije. Uz crkvu, sjedište fašističke stranke, najavljuje se gradnja kinematografa, tržnice i drugih sadržaja, od kojih neki nisu dovršeni zbog skore kapitulacije Italije. Izgrađeno je 74 kuća s ukupno 650 stanova, a najmlađi grad u Istri i Italiji imao je uoči službenog otvaranja oko dvije tisuće stanovnika.
Od tog će datuma ove godine proteći ravnih, jubilarnih 70. godina. Hoće li se taj rođendan u nekadašnjem rudarskom Labinu na bilo koji način obilježiti kao dio nezaobilazne povijesti grada koji bez rudnika, rudara i desetkovane industrije s mukom traži svoj novi identitet?
(više u knjigama o Labinštini:
www.mat-flacius.hr)
Nema komentara:
Objavi komentar