Ova dva grafička lista s narodnim nošnjama iz Labina, odnosno okolnih sela, nastala su potkraj 19. stoljeća u Berlinu, u sklopu mape europskih narodnih nošnji. Pod rednim brojem 77. i 78., a nakladnik je bio Herr Franz Lipperheide. Hvala mu na doprininosu u očuvanju našeg identiteta. Nije to, međutim, i posljednji susret Berlinaca s istarskom narodnom nošnjom i našim ljudima. Kako u jednom članku piše najpoznatiji istarskih muzikolog i skladatelj Slavko Zlatić još daleke 1946. godine, Istrani su 1936. godine, kao dio jugoslavenskog tima, sudjelovali na međunarodnom susretu folkloraša u povodu otvaranja Olimpijskih igri u Berlinu. Pred mnoštvom Berlinčana nastupale su grupe iz 53 zemlje, bit će da ih je gledao osobno i Fuehrer Hitler, a ondašnja Kraljevina Jugoslavija pobijedila je s - istarskim balunom! Plesali su članovi kazališnih amatera iz Zagreba, među kojima je bilo mnogo istarskih emigranata, a vjerojatno i sam Zlatić. Novine su pritom bile iznenađenje dostojanstvom plesa i novošću glazbene pratnje, pa su zaključili da Istrani moraju zasigurno biti kulturan narod kada gaje ovako osebujan ples i glazbu.
Zar nam uvijek drugi moraju otvoriti oči o nama samima, zbog čega se nerijetko stidimo nečega čemu se dugi istodobno dive? Da je drugačije i da je malo dobre volje već bi se poodavno našli i skromni novci za uređenje prekrasne seoske kuće u Brankovićima na rubu Kršana u etnografski muzej, a ni nama, kao Tirolcima i Bavarcima ne bi u svečanim prilikama bilo teško obući svoje tradicionalne lijepe nošnje.
(više u knjigama o Labinštini:
www.mat-flacius.com)
Nema komentara:
Objavi komentar