Kraljevim dekretom od 28. lipnja 1935. godine dva najveća rudnika u Kraljevini Italiji - Carbonia na otoku Sardinija i Raša spojeni su u jedinstveno državno poduzeće Azienda Carboni Italiani (ACaI). Dio je to bio gospodarske politike Mussolinija radi stvaranja što manje ili potpune neovisnosti u uvoznoj energiji. U ovom slučaju ugljena, čija se proizvodnja i potrošnja, ali i istražni radovi, planira znatno povećati. Zbiva se to sve uoči rata u Africi i skorog Drugog svjetskog rata, kada autarhija privrede ima i svoje vojno-strateško opravdanje. I zaista, nakon stvaranja jedinstvene državne tvrtke na Labinšćini, ali i Istri intenziviraju se istražni radovi, uz spominjanje čak 80 milijuna tona ugljena, čija se nalazišta protežu sve do sjevera poluotoka. U našem se kraju istražni radovi nastavljaju prema Pićnu, Ripendi, odnosno Plominu, koji će dati ploda nakon rata.
Za direktora udruženih rudnika imenovan je Guido Segre, dosadašnji prvi čovjek trgovačkog društva Arsa, čime se i dalje veliki značaj, štoviše i prvenstvo raškim ugljenokopima. Premda je ovaj Tršćanin rodom iz Torina bio židovskog podrijetla, to mu nije smetalo da se još u mladosti kao zaneseni talijanski nacionalist učlanio u fašističku stranku. Kada 1938. godine Mussolini pod pritiskom Hitlera donosi rasne zakone Segre je morao odstupiti, a kasnije i prijeći u ilegalu.
U povodu stvaranja nove tvrtke za vađenje ugljena tiskan je i ovaj grafički list s likom rudara-vojnika uzdignute ruke u prvom planu, čiji se svojevrsni reprint dvije godine kasnije pojavio i na glavnom trgu Raše, najmodernijeg rudarskog grada u Italiji.
( saznaj više:
www.mat-flacius.com)
Nema komentara:
Objavi komentar