Nezaboravan dan u životu rudara Raše koje je posjetio Duce. Pod tim je naslovom u talijanskom časopisu L'illustrazione Italiana u broju od 16. kolovoza 1936. godine na duplerici objavljena fotoreportaža o boravku Benitta Mussolinija na gradilištu novog rudarskog grada u Istri svega devet dana ranije. O tome je objavljena i fotografiji na naslovnici na kojoj je dobro raspoloženi Duce obučen u rudarsko odijelo okružen svojim domaćinima. Vrijeme je to održavanja Olimpijade u Njemačkoj i građanskog rata u Španjolskoj, velikih događaja koji su na prvoj stranici te poznate ilustrirane revije ostali u sjeni buduće Raše. Grada koji je trebao potvrditi moć i djelotvornost novog fašističkog poretka Europi, grada koji se u trenutku Mussolinijeva obilaska gradilišta i u tom mediju nazivao Liburnia. Ime Raše dobit će nešto kasnije, po nazivu na obližnju kratku, ali povijesno važnu rijeku, čije je ušće uređeno tek nekoliko godina prije početka njene gradnje. Tog toplog 7. kolovoza Mussolini je, odjeven u svečanoj bijeloj odori, obišao Krapan, u kojem se nalazilo sjedište rudnika društva Arsa, zatim samo gradilište središta Raše, gdje se stepenicama popeo do budućeg sjedišta fašističke stranke. Obukavši rudarsko odijelo u pratnji rudara spustio se, kako piše, u rudnik na dubinu od 150 metara. To će Mladenu Bajramoviću, mladom zaljubljeniku u povijest rudarenja, kasnije potvrditi i svjedoci tog događaja, rekavši da je Mussolini doveden do improviziranog otkopa, gdje je održao prigodni govor okupljenim rudarima, povećavši im navodno plaću za deset lira. Njegov silazak u rudnik trebao se odvijati bez ikakvog rizika i uz velike sigurnosne mjere, jer može se samo zamisliti kakve bi se promjene dogodile u Italiji i Europi da je Duce kojim slučajem tada izgubio život u Raši. Posjetio je i Bršicu, ondašnju luku Valdivagna, gdje je bio zadovoljan ogromnim zalihama iskopanog ugljena, a još je više bio oduševljen modernim postrojenjima za pranje i separaciju ugljena u obližnjim Štalijama.
Za cijelo to vrijeme prvi pratitelj i domaćin bio mu je Guido Segre, Tršćanin židovskog podrijetla rodom iz Torina, član fašističke stranke od njenih prvih dana i generalni direktor ujedinjenih rudnika Italije, osoba od ogromnog povjerenja Ducea, vrlo zaslužna za brzu izgradnju modernog rudarskog grada za svega oko 500 dana. Svečana inauguracija grada-uzora, s visokim zajedničkim i osobnim standardom stanovanja oko 2000 rudara, bit će 4. studenoga 1937. godine, a mjesec dana ranije kraljevim dekretom Raša postaje nova općina. Svega 547 dana nakon što je gradilište otvoreno u travnju prethodne godine. Na svečanosti je bio nazočan i Guido Segre, koji će godinu dana kasnije, nakon fašističkih zakona o progonu Židova, izgubiti sve počasti i pasti u nemilost aktualne vlasti. Da ne doživi još goru sudbinu počinje se skrivati i pod tuđim imenom ilegalno živi u Vatikanu. Razočaran i bolestan umire u proljeće 1945. godine, nekoliko dana prije oslobođenja Rima.
(saznaj više: www.mat-flacius.com)
O svim događajima oko nastanka Raše i njena uspona i pada, neiskorištenim mogućnostima današnjeg grada muzeja te drugim zanimljivostima pisao sam u više navrata, a najpodrobnije u knjizi Raša moje mladosti, ilustriranoj mnogobrojnim starim kartolinama Krapna, Raše, Bršice, Štalija i Trgeta. Ove fotografije iz spomenutog časopisa u ruke su mi došle nedavno i sada ih prvi put objavljujem.
Nema komentara:
Objavi komentar