subota, 18. veljače 2012.

BOGATI I SIROMAŠNI

U povijesti Istri su osnovne škole uvijek bile više od obrazovanja. Nerijetko im je politika bila u prvom planu. Nešto što potvrđuje ili stvara nacionalni identitet. U gradovima, pogotovo onim koji su bili unutar granica Serenissime, a to je najveći dio poluotoka, je talijanski bio ne dominantan, već isključivi jezik. To će ostati i za Austro-Ugarske monarhije, odnosno Austrije, kada je u njima administracija i  školstvo u cijelosti bilo talijansko. U selima je prevladavalo slavensko stanovništvo, što u drugoj polovici 19. stoljeća nije smetalo gospodarski i kulturno superiornim Talijanima da otvaraju škole u selima u kojima i nije bilo talijanske djece. Lega nazionale je u tome pripomogla novčanim prilozima i na druge načine. Nacionalnim buđenjem istarskih Hrvata, uz veliku materijalnu podršku Družbe Ćirila i Metoda u tim se selima početkom 20. stoljeća otvaraju i hrvatske pučke škole, koje su mnogo doprinijele ne samo očuvanju nacionalnog identiteta, već obrazovanju i opismenjavanju najmlađeg naraštaja.
Dolaskom Italije na ove prostore do 1923. godine zatvorene su sve osnovne i srednje škole, a školovanje djece i u najzabitijem selu odvija se isključivo na talijanskom jeziku, kojima je u to vrijeme mnogima bio nepoznat. Asimilacija se provodi vrlo promišljeno i putem škola, koje se otvaraju, kao i jaslice, ne pitajući se pritom za cijenu. U mnogim selima niču nove školske zgrade, za što se nisu štedjela sredstva. Početkom tridesetih ubrzava se njihova gradnja, a od 1934. godine mladi Ripenjani idu u reprezentativnu novu osnovnu školu Vittorio Alfieri sa stanom za učitelja. Iste godine posebna uprava za njihovu gradnju, sa sjedištem u Puli, modernu školu otvara i u selu Lazarići (Villa Lazzari), nedaleko od Kršana.
Obje te škole poodavno su zatvorene. Zgrada u središtu Lazarići još se dobro drži, folkloraši i mještani u njoj se povremeno okupljaju, dok je ona u Ripendi godinama bez krova i potpuno devastirana. Rijetka djeca osnovnu školu pohađaju u Labinu.

(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.hr)


Nema komentara:

Objavi komentar