TROJEZIČNI ČEPIĆ

Prošlost Čepića, mjesta udaljenog dvadesetak kilometara od Labina, umnogome se razlikuje od svog nekadašnjeg općinskog središta. Nalazeći se s one strane venecijansko-austrijske granice, u govoru starih Čepljana bilo je više njemačkih nego romanskih riječi, pa oni i danas kažu za doručak frištik, što dolazi od njemačke riječi Fruestueck. Zato oni nisu marendali, nego su frištikali. Dok u Labin, Rabac, Plomin ili Svetu Nedelju ni za Austrije hrvatska riječ vrlo teško prodire, pogotovo službeno, zbog čega se odbija i odluka Beča o dvojezičnim nazivima ulica u većim istarskim gradovima, jezična tolerancija u Čepiću je bila uobičajena. Na takvu atmosferu ukazuju i razglednice Čepića tiskane u doba Habsburga, koje su sve, bez izuzetaka, trojezične. Bez obzira tko je bio izdavač, iako je njihovo poznavanje hrvatskog bilo dosta slabo. Izuzetak je učitelj Načinović, iz poznate trgovačke čepićke obitelji, čiji se lijep rukopis sa zanimljivim opaskama, zna naći vrlo često na onovremenim razglednicama. Izuzetak nije ni razglednica s nekadašnjim pavlinskim samostanom na rubu jezera, danas poznatim Kloštrom.  Na jednoj od njih je i dama sa suncobranom s djetetom u naručju, ispred hrvatske pučke škole, u kojoj se i danas odvija nastava. Zanimljiva je i panorama Čepića s  dijelom jezera na lijevom rubu razglednice, na kojoj je vrlo vjerojatno i crkva koja je srušena potkraj 19. stoljeća, kada je podignuta sadašnja župna u središtu Čepića, zvanom Purgarija. Nedaleko od nje trgovinu je držao ugledni Fermeglia, rodom iz Roča, čiji obrazovani potomci danas žive u New Yorku, kao uostalom i mnogo Čepljani, odvajkada okrenuti moru, a ne radu u rudnicima.
Dolaskom Talijana nestali su svi tragovi hrvatstva i u Čepiću, razglednice ne samo da nisu bile trojezične, već nisu bile tako lijepe i česte kao nekad. I Čepić više nije Čepić, već se zove Felicija. Nije mi poznato odakle je isčupan ovaj naziv, ali moguće je da bi se odgovor mogao naći i na prvoj razglednici u ovom postu, na kojoj je. najvjerojatnije odrezan naziv na hrvatskom mjestu. Međutim, što je mnogo važnije uz Čepić u zagradi stoji naziv Jelicia, koji bi mogao razriješiti i tu dvojbu.

(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.com)