MATIJA VLAČIĆ ILIRIK - PONOS LABINA, ALI I NJEMAČKE

Znamo li dovoljno o najvećem labinskom umu Matiji Vlačiću Iliriku? Možda i znamo, ali da li nas on nadahnjuje svojim likom i djelom, kako se to zna reći? Procjenite sami. Protestant, teolog, jedan od njihovih ideologa, sljedbenik Martina Luthera nakon njegove smrti, bez kojeg bi luteranizam u Njemačkoj teško opstao. Autor je više od 200 naslova, od borbenih brošura do Magdeburskih centurija ili Kataloga svjedoka istine, podatak koji sam za sebe dovoljno govori, budući da mu onda pri ruci nisu bila nikakva tehnička pomagala, a živio je od 1520. do 1575. godine. Dakle, svega 55 godina. I pritom imao 18 djece, a njegov najstariji sin liječnik i filozof istog imena, opet toliko.

U dalekoj Njemačkoj mislio je i na svoju Istru (Mia patria dulcissima), za svoj rodni grad Albonu će napisati da se u narodnom govoru zove Labin, vjerovao je da njegov protestantizam može ujediniti sve Slavene. Uz to je i prevodio s grčkog i latinskog jezika, bio sveučilišni profesor u više njemačkih gradova. I to nije sve. Zbog istinoljubivosti i ustrajnosti u branjenju vlastitog stava i uvjerenja, prkošenju svim onima koji su se okomili na njega i njegovu odlučnost da obrani izvornu vjeru od institucije zvane Crkva i Pape, cijelog svog života je bio proganjan iz jednog u drugi grad ondašnje Njemačke.

I nikada nije klonuo, odstupio ni za milimetar od svojih stavova. Da je bio drugačiji, potkupljiv i prevrtljiv, vjerojatno bi izbjegao svoju sudbinu i smrt u utočištu samostana u Frankfurtu, ali danas bi bio potpuno zaboravljen i nepoznat. I u tome je njegova veličina, uzor za kojim moramo i danas makar malo stremiti. Nije stoga neobično što ga Nijemci cijene i poštuju više od nas, što su ugodno iznenađeni i radosni kada saznaju da se on rodio u Labinu, ali da je svoj život proveo u Njemačkoj u posebnoj misiji. U zemlji u kojoj se njegovi potomci, potomci labinskog Vlačića, tragom latinizirane verzije tog prezimena, danas prezivaju Flach. S obzirom na njegovu plodnost i na tom planu, to prezime danas u toj zemlji i nije tako rijetko. Zasigurno zanimljiva tema za istraživanja!

O znamenitom Labinjanju, kojega su neki uspoređivali sa Galileom prvi je i najopširnije na ovim prostorima pisao također znameniti Istranin iz Raklja - Mate Malota - Mijo Mirković. Ovaj pjesnik, književnik i profesor ekonomskih znanosti, a u svom Raklju strastveni ribolovac i zaljubljenik u suri istarski kamen, intenzivnije se s Vlačićem i njegovim djelima susreće još kao student u Njemačkoj.

Prvu knjigu o njemu, pod naslovom Flacius, objavljuje mu daleke 1938. godine Jugoslavenska znanstvena akadermija iz Zagreba, da bi drugu knjigu Matija Vlačič Ilirik objavio na čirilici 1957. godine beogradski Nolit. Tri godine kasnije, ni tri godine prije njegove prerane smrti, ista nakladnička kuća iz Zagreba objavljuje njegovo kapitalno i vrlo bogato djelo o našem protestantu. Monografija Matija Vlačić Ilirik ima više od 600 stranica i brojnu dokumentaciju i dosada je najopširnmija knjiga o njemu na našim prostorima. U njoj, uz ostalo, sa simpatijama piše i o Labinu i Labinjanima, ne zaboravlja naglasiti da je njegova nona Fonovićka bila rodom iz Skitače!

I to nije - iste godine svjetlo dana, opet u nakladi Jugoslavenske znanstvene akademije, objavljuje se jedna od ključnih knjiga Matije Vlačića Ilirika Katalog svjedoka istine, uz vrlo opširan predgovor Mije Mirkovića! Više nego dovoljno da se mi Labinjani, makar veliki vremenski odmak, zahvalimo velikom Rakljancu na njegovom neprocjenjivom doprinosu istraživanju kratkog, ali vrlo plodnog životnog puta ovog Labinjana!
I još nešto iste sam godine kao mladi gimnazijalac i član literarne grupe bio na susretu s Mate Balotom održanom u nekadašnjem hotelu Učka u starom Labinu. Još uvijek mi u ušima odzvanja njegov hrapav glas! I danas zadovoljstvo da se u obiteljskoj biblioteci, koju je stvarao i moj sin Zoran, nalaze i sve ovdje prikazane njegove knjige!