TELEFERIKA RABAC-CERE

U posljednjih desetak godina stalno se aktualizira izgradnje žičare između Labina i Rapca, kako bi se smanjio pritisak motornih vozila na ovo ljetovalište, koji za ljetnih dana sve više guši ovo mjesto. Iz istog razloga takva su razmišljanja u sklopu Istratransa bila aktualna prije gotovo pola stoljeća, kada su automobili rijetki, ali vizije očito nije nedostajalo. Danas, u ovo vrijeme izgradnja žičare podsjeća na fantastičnu priču s poznatim ishodom kao i, primjerice, podzemni grad, koji se također već petnaestak godina kao top turistička atrakcija povezuje i s Rapcem. Oni malo bolje upućeni u povijest našeg zavičaja znaju da je Rabac već sredinom 1925. godine dobio žičaru, ali ne za prijevoz turista, već boksita, te da se u dužini od devet kilometara protezala do sela Cere. Tu je bilo glavno odlagalište boksita, koji se potom prevozio do utovarne luke u Rapcu, popularne teleferike i potom putem dvije pokretne trake utovarivao na brodove. Nosivost brodova za prijevoz boksita iznosila je do 10 tisuća tona boksita iskopanog u selu Cere i u okolici Svetog Martina, a najveći brod koji je pristao uz specijaliziranu luku zvao se Tergesten. Pripadao je Martinolichu,tršćanskom brodovlasniku lošinjskih korijena. Boksit u Istri je eksploatirala tršćanska tvrtka S.A.M.T (Societta Anonnima  di Minerale Trieste), a u Labinu njeno je sjedište bilo u današnjoj zgradi javnog poduzeća Vodovod. Jedno vrijeme rukovoditelj žičare je bio Tršćanin Batagliarini, koji se ovdje upoznao s Rapčanom Leonillom Gobbo, vjenčao, da bi potom završili u Trstu, gdje je ona prije nekoliko godina umrla u dobokoj starosti od 107. godina.
Najveći promet teleferike, bio je za rata u Abesiniji, a osim Rapca boksit se prevozio još preko plominske luke, koja je uskotračnom prugom bila povezana sa Šumberom.Najveći dio boksita završavao je u Rotterdamu, a boksit slabije kakvoće prevozio se trabakulima do pulske cementare. Na teleferiki je stalno bilo zaposleno desetak ljudi, a kada je bilo više utovara radilo se danonoćno uz povremeno dodatno zapošljavanje, uglavnom ljudi iz obližnjih Gondolići.
Na posljednjoj fotografiji vidi se brod na utovaru na teleferiki te prijevoz boksita žičarom da samog skladišta u specijaliziranoj luci.
Nakon rata promijenjeni su pravci prijevoza boksita, a žičaru su demontirali najvećim dijelom stručni njemački zarobljenici. Ona je potom prenijeta u južnu Srbiju, iako se spominje i Tuzla. Ostao je samo betonski kostur teleferike, koja danas uglavnom služi za upit znatiželjnih turista. Posljednje količine boksita u Istri su iskopane potkraj 80-ih proteklog stoljeća, a na Labinšćini još i ranije.

(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.com)