SARAJEVSKI NADBISKUP BIO JE ČEKADA, ALI NE IZ KRŠANA

Čitajući ovih dana staru knjigu džepnog formata iz 1947. godine Tito bez maske (Tito senza maschera), autora S. Zaratina, najvjerojatnije splitskih korijena, u kojoj se spominju zločini komunista odmah nakon rata, naišao sam i na podatak o ubojstvu mladog svećenika Mira Bulešića u Lanišću u kolovozu 1947. godine. Međutim, nemalo sam se iznenadio kada sam pročitao da je 1945. godine u Zenici uhićen i na šest godina prisilnog rada osuđen tamošni župnik Čekada. Prva mi je pomisao bila da nije moguće da je to izvorno bosansko prezime, a druga da li je to ipak točan podatak. Na sreću uz pomoć svemogućeg interneta uskoro sam došao do potvrde da je tvrdnja u knjizi točna, ali i do podatka da se osuđeni svećenik zvao Čedomil. I da je bio oštro pero katoličkog novinarstva, školovan u Austriji, koji je, uz ostalo bio vjeroučitelj na realnoj gimnaziji u Sarajevu. I još nešto. Rođen je u Posušju u obitelji Andrije i Angele Karlović, a imao je još tri brata i sestru. Među njima još dva svećenika - župnika Milivoja i sarajevskog nadbiskupa Smiljana Franju. Kako je u jednom od tekstova spomenuo da mu je otac kao učitelj potkraj 19. stoljeća došao iz Istre, postojala je velika vjerojatnost da je rodom iz naših krajeva. Raspisao sam se kod znanaca u Kršanu, obratio sam se i kršanskom župniku Ivanu Prodanu, nadajući se da će mi oni potvrditi moja očekivanja. Pogotovo što je ime i prezime njegove supruge uobičajeno i na području današnje općine Kršan. Tražeći dalje po internetu naišao sam na podatak da su Izraelci sarajevskom nadbiskupu Čekadi, koji je djelovao i u Skoplju, posmrtno    dodijelili medalju Pravednik među narodima zbog spašavanja života mnogim Židovima tijekom rata. U njegovo ime priznanje su primila djeca njegova brata Vladimira, među kojima i Želimir Čekada iz Zagreba. Posrećilo mi se, jer sam najprije pronašao njegov telefonski broj, a nakon nekoliko dana sam uspio stupiti u kontakt s njime. I tada sam doznao cijelu istinu o istarskom učitelju Andriji Čekadi. Učiteljsku je školu završio u Kopru, gdje je jedno vrijeme bio učitelj. Potom službuje najprije u Trstu, a onda u Austriji, odakle ga put vodi u Bosnu, tada novopripojeni dio Austro-Ugarske. I što je za mene bilo najvažnije nije bio rodom iz Kršana, odnosno Labinšćine, već iz malog mjesta Jelšane, danas smješteno uz samu slovensko-hrvatsku granicu kod prijelaza Rupe!Vrijeme je to kada tek počinje nacionalno buđenje u Istri, pa  nacionalni identiteti nisu bili jasno definirani kao kasnije, ali prema popisu iz 1890. godine, kada je Jelšane dio Općine Opatija-Volosko, svi njeni stanovnici deklarirali su se kao Slovenci. Nakon Drugog svjetskog rata Jelšane su dio Općine Ilirska Bistrica, gdje se također susreće prezime Čekada.

(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.com)