LABIN SA ZAPADNE STRANE

Na razglednicama Labina najčešće je njegova veduta s istočne strane, uz Crć-Borgo, najljepši motiv na njima. Ne manje lijep je drevni Labin promatran sa svoje zapadne strane, iako ne tako česta meta fotografa kao  spomenuti  motivi. Posebno je lijep stari grad promatran od Tonci, odakle ostavlja bez daha sklad građevina i prelijepe Pinete. I iznad svih zvonik! Bez obzira iz kog je kuta sniman. Ove su razglednice nastale u razdoblju od početka 20. stoljeća, do kraja četvrtog desetljeća, ili točnije do 1938. godine, kada počinje gradnja rudnika u njegovom podnožju. Za ta vrijeme zbile su se i druge promjene na prelijepom usponu za stari grad, na kojem se do kraja 19. stoljeća nalazila samo crkva Majke Božje od Zdravlja. U to vrijeme podigute su obiteljske kuće Frankovicha, kasnije Franco, zvanog Battocio, i Višković Šturla, obitelji rodom iz Svetog Lovreča. Iz njihovih je redova i prvi poslijeratni gradonačelnik Labina, što ih nije spasilo od nacionalizacije i kasnije emigracije u Italiju.
Na prvoj razglednici u ovom nizu vidi se kuća od Šturli koja je kasnije dozidana, a između dva rata nedaleko od nje podigli su si drugi dom s trgovinom u prizemlju. Na tom su usponu građevinari najaktivniji bili u drugoj polovici tridesetih, kada spomenuti Franco gradi novo kino, Mene Dobrić iz Snašići hotel s restoranom i apetekom, a nedaleko od pasaža podignuta je i stambeno-poslovna zgrada obitelji Rumich, odnosno tada već Rumici.
Na svim razglednicima u prvom je planu danas napuštena crkva svetog Antona Padovanskog. U ovom slučaju fotografije su rječitije od bilo koje riječi. O razglednicama samo još jedan podatak, sve su one putovale svijetom osim prve koja je završila u Rapcu na adresu signorine Marije Filinich, koja je stanovala kod dr Vittorija Scampicchija, ondašnjeg gradonačelnika Labina. U međuvremenu u mojem se albumu našla i nova razglednica Labina sa zapadne strane, snimljena s vrlo zanimljivog kuta. Nastala je početkom minulog stoljeća, nepoznatog je autora i izdavača, a u Klagenfurt je poslana 15. rujna 1915. godine s ratnim pečatom ZENSURIERT.
Tko ima vremena neka potraži razlike između ondašnjeg i današnjeg drevnog Labina. u njegovom podnožju u prvom je planu drvored, koji je obitelj Mohorovića Tonca povezivao sa starim gradom, a ne tako davno se počelo govoriti o mogućnosti obnavljanja te staze.

(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.hr)