Iz današnjeg kuta mladima izgleda navjerojatno, ali prije nepune 52. godine, točno 1. svibnja 1960. godine, uz limenu glazbu, političare i mnogo znatiželjnika, više nego svečano je u prizemlju zgrade u kojoj se danas nalazi poslovnica Istarske kreditne banke i Foto festival, otvoren prvi mliječni restoran. Uz kolače, bezalkoholne napitke i đuboks "Mlječnjak" će vrlo brzo postati popularno okupljalište mladih Labinjana tijekom cijele godine. Za škole usputna stanica učenicima na povratku kući, preko ljeta mjesto na kojem će se čekati na lokalni autobus za Rabac, koji se zaustavljao nakon velikog zavoja kod malog, improviziranog kružnog toka. Ili pak, noćno sastajalište mladih na terasi zatvorenog lokala koje je trajalo dok stanar iznad Mlječnjaka nije izgubio živce i rastjerao bučnu mladež.
Potkraj pedesetih život iz gornjeg Labina polako se počeo spuštati u njegovo podnožje, gdje je najprije na ledini uz raskrižje putova za Rašu i Rabac izgrađena zgrada s bankom, poštom i stanovima. Nasuprot Pošte postojeća privatna katnica okružena je s dvije stambeno-poslovne zgrade, u kojima su otvorene trgovine. S druge strane Dopolavora, odnosno ugostiteljskog lokala, a današnjeg trgovine FIST-a i prodavaonice kruha, bilo je autobusno stajalište za Pulu, dok se za Rijeku i Zagreb, autobuse čekalo nešto niže s druge strane, gdje je danas OTP banka. Nedaleko od autobusne stanice na otvorenome ubrzo je otvorena montažna slastičarnica. Početkom šezdesetih otvorena je i druga labinska osnovna škola, na mjestu gdje su dotad bili parkirani lokalni autobusi za Rabac. Do izgradnje prave benzinske pumpe na sadašnjem mjestu u otprilike to vrijeme, rijetki automobili su benzin "tankali" na cesti tik uz školu, na koju je godinama kasnije podsjećala naplatna kućica pretvorena u slastičarnu. Nekoliko godina kasnije nasuprot Mlječnjaka Labin dobiva i prvu samoposlugu montažnog tipa, čime će se još više dinamizirati život u nesuđenom, ali stvarnom središtu grada. Uslijedile nove promjene, nestala je samoposluga i Mliječni restoran, koji će jedno vrijeme biti i restoran. Ostat će samo sjećanja na jedno siromašno ali lijepo vrijeme, koje se uvijek veže uz mladost. Uz osjećaj da od dana kada je uz puhački orkestar otvoren moderan kutak za mlade nije prošlo tako brzo više od pola stoljeća. Za generaciju mladih tog vremena kao i da su danas Aliče Vlačić, Renata Mohorović, Franc Logar i Đilda Hrvatin.
(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.com)
Sjecam se dana kada je otvoren
OdgovoriIzbrišiHvala Marijane na ovoj objavi, pozdrav Bruna Benazic
OdgovoriIzbrišiKad sam ljeti bio doma na raspustu, svako jutro me iz mliječnog restorana budila pjesma "Idu dani,,,"
OdgovoriIzbriši