Najvjerojatnije bi povijest rudarenja na Labinšćini drugačije izgledala drugačije da daleke 1626. godine signor Filippo Veranzi nije od Vijeća desetorice Serenissime dobio dozvolu da na rubu Krapanske doline, svega nekoliko kilometara južnije od Labina vadi crnu smolu (pegola nera) za npremazivanje drvenih brodova. To je ujedno prvi pisani dokument o postojanju ugljena u Istri. Gradski bilježnik Ludovico Dragogna 1659. godina dobiva licencu za isti posao nakon što je prvi ulagač odustao zbog pomanjkanja tržišta. Rudarenje u Krapnu, ili službeno Carpano d'Albona, 1776. godine preuzima venecijanska obitelj Nani, ali je proizvodnja simbolična uz mali broj zaposlenih. No kako je svaki početak težak, ali i najvažniji, posao će s vremenom ipak krenuti, pa je već 1807. godine talijanski vicekralj Eugen Napoleon potpisao dekret o izvozu ugljena u Italiju. Sredinom pedesetih 19. st. u Krapnu je oko 200 zaposlenih, a dvadesetak godina kasnije, izgrađena je uskotračna pruga do Štalije na ušću rijeke Raše, a male drvene vagonete vuku konji.Početkom 20. stoljeća, uz već razvijene rudnike u Krapnu, rade i rudnici u Štrmcu i na Vinežu, a ukupno je zaposleno oko 1500 ljudi. Rudnici su tada u sastavu Trbovljanskog rudokopnog društva u Krapnu je direkcija tvrtke, škola i na njemačkom jeziku,velika radionica, od koje će mnogo kasnije nastati Prvomajska, ali i Istratrans, trgovine, gostionice, pošta. U Krapnu je 1905. godina podignuta kapela sv. Barbare, u kojoj će se obavljati vjenčanja i drugi obredi sve do izgradnje Raše 1937. godine, kada Krapan polako pada u drugi plan.
Nakon zatvaranja rudnika Krapan dosta intenzivno živi sve do početka nastajanja velike tvornice alatljika Prvomajska početkom devedesetih godina. U njemu je i prije toga većina zgrada bila zapuštena ili napuštena, rudnik je nove stanove gradio najviše u Labinu, ali i Potpićnu, odrekavši se istodobno Krapna. U te zgrade uglavnom su se doseljavali rudari, mahom iz Bosne, koji su koristili prvu priliku za njegovo napuštanje.
Danas tek rijetke stare razglednice podsjećaju da je još prije jednog stoljeća Krapan bio centar, a ne samo početak rudarskog svijeta u ovom dijelu Istre. Njihova vrijednost nije samo u zanimljivim motivima, već i na njihovoj poleđini s kojim se može isčitati ondašnji mali kozmopolitski duh Krapna. U kojem je, između ostalih, živio i radio mladi češki inženjer, nesretno zaljubljen u učiteljicu pučke škole u Svetoj Marini, kasnije učiteljici mladića Franje Tuđmana na Trgovačkoj akademiji u Zagrebu.
( saznaj više:
www.mat-flacius.com)
Nema komentara:
Objavi komentar