BRŠICA ODMAH DO LUKE GENOVE

Valdivagna, Valpidocchio, Arsa, Bršica, luka Raša. Sve su to nazivi za istu luku, za isto mjesto, uz samo ušće rijeke Raše, u istoimenom zaljevu, čiji je nastanak i nestanak vezan uz raški ugljen, koji je onda vrijedio kao  danas nafta. Između dva rata ta je luka po prometu ugljenu kao gorivo za parobrode bila druga u Italiji, odmah poslije Genove. Ove razglednice samo su dio atmosfere u Bršici u to vrijeme, kada je mnogo ljudi živjelo od ugljena. Luka koju se nije mogli izbjeći, ispred koje je uvijek bilo više plovila. Brodovi su stoga pristajali i u Trgetu, gdje je dubina mora zasigurno bila mnogo veća od današnje. Nije poznato tko je autor ove rijetke razglednice, ali njen izdavač je bio izvjesni Mate Jelčić, odnosno Matteo Gelcich, kojemu je ona bila potvrda svojevrsnog društvenog statusa.Vrijedna je i razglednica Štalija, na kojoj se u daljini vidi separacija ugljena, a u prvom planu je ušće rijeke Raše prije isušivanja Krapanske vale i uređenja njena toka. Njen autor i izdavač je Erminio Girardelli, učitelj u Rapcu, ili kako ga je on onda nazvao Portalba. Kravama očito nije smetala živost u njihovoj neposrednoj blizini da u miru pasu na mjestu gdje se rijeka predaje moru.

( saznaj više: www.mat-flacius.com)