RAŠKI POLDERI

Mnogima je poznato da su vrijedni Nizozemci - zemlje tulipana, mnogo te iste zemlje oteli moru, nastavši tako plodni polderi, koji se od prodora mora štite visokim branama i stalnim sustavom za ispumpavanje vode. Međutim, malo je onih koji znaju da takve iste poljoprivredne površine i po nekoliko metara ispod razine mora ima i Hrvatska. Ili još preciznije - Labinšćina na ušću rijeke Raše i rubnim površinama koje su nekad stalno bile pod vodom, koja je dopirala sve do današnjeg izvora Fonte Gaja ispod sela Kokoti nadomak rudarskog gradića Raše. Tada se čamcem mogli stići od Kokoti, ili Donišnici, današnje farme tovara, sve do Raškog zaljeva, odnosno Trgeta. Vrijedni seljaci od sela Barbići ponad Krapanske močvare, jezera ili mora, kako ga već tko zvao, u kojoj se miješala morska i slatka voda, bili su vrsni ribari, pa je riba često bila na njihovom jelovniku, ali  i labinskoj tržnici. Lovili su ih i na jedan osebujan način - šašom ili paludom pregradili su dio kanala, kojim je voda otjecala u more, i čekali da nastupi oseka. Tada su se ribe našle zarobljene u plitkoj i muljevitoj vodi, nakon čega su ih seljani dotukli posebnim mačetama. Za velikih plima ili snažnih kiša voda je znala poplaviti cestu koja se provlačila  između brda, zbog čega se prekidao promet prema Puli.
Takva slika Raške doline, na koju su nas podsjetile i velike poplave prije četiri godine, počela se mijenjati 1928. godine početkom projekta isušivanja Čepićkog jezera i uređivanja cijelog toka rijeke. Nakon sedam godina uz ogromna ulaganja dobilo se oko četiri tisuće hektara plodnih polja i livada, koje su se protezale od Letaja i polja ispod Krbuna i okolnih sela, sve do ušća rijeke Raše. Uređen je i izvor Fonte Gaja s raške strane i Rakonek ispod Barbana,, u predjelu Donišnica podignuta je zgrada za vrtlare, koji su i nakon rata na tim poljima uzgajali i lubenice. Zvuči gotovo nevjerojatno ali ta je zgrada uništena dinamitom potkraj sedamdesetih proteklog stoljeća u sklopu akcije Ništa nas ne smije iznenaditi!
Ipak, još za socijalizma većina polja nadomak Raše, popularna Bonifika, su se obrađivala, ali u posljednjih dvadesetak godina, s izuzetkom propalog pokušaja uzgajanja šparoga talijanskog ulagača, ona su zarasla u šaš. Bit će da smo svi mi zbog toga šašavi i slijepi pokraj zdravih očiju, pa ne znamo kako zaorati polja u Raškoj dolini, poslije one na ušću Neretve, najveće na hrvatskom dijelu Jadrana.
Na fotografijama koje slijede najprije se vidi većim dijelom poplavljena dolina s barbanske strane prije početka njene melioracije, snimci dolini kod Kokoti prije i nakon radova, uređivanje ušća Raše te karta sa snimkama snage bure na cijelom kompleksu, koju su tih godina napravili talijanski stručnjaci.    

(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.com)