Stjecajem ideoloških i jezičnih barijera o poznatom talijanskom novinaru labinskih korijena Isidoru Furlaniju u njegovom rodnom gradu danas se zna vrlo malo. U Labinu je rođen 1855. godine u uglednoj obitelji posjednika Antonija Furlanija, a majka Maria pripadala je još poznatijoj labinskoj obitelji Negri. Kada Austrija 1878. godine pripaja Bosnu i Hercegovinu 23. godišnji Labinjan zbog svog talijanskog patriotizma i iredentizma odbacuje odoru austrijskog soldata i emigrira u Italiju, koja se ujedinila tek 17 godina ranije. Vjerojatno ranije studirajući pravo u Gracu ili Beču već dogodine završava taj studij u Padovi, tradicionalnom sveučilištu Labinjana onog doba. Suprotno očekivanjima nije se posvetio pravosudnoj karijeri nego se okrenuo novinarstvu. Prvi mu je posao bio u venecijanskom listu Adriatico, odakle odlazi u Milano gdje je utemeljitelj lista L'Italia. Potom je nadareni novinar glavni urednik lista Lombardia i rimskih novina La Riforma. U vječitom Rimu direktor je novina Roma. Napuštajući Rim dolazi bliže Istri, Veneciji, u kojoj uređuje tiskovinu Gazzetta di Venezia, da bi se 1900. godine našao u Udinama u redakciji lista Giornale di Udine. Za Prvog svjetskog rata svoj list preseljuje u sigurniju Firencu, da bi se raspadom Austro-Ugarske monarhije potkraj 1918. godine vratio u furlanski najveći grad.
Rodni Labin, koji je konačno u granicama Italije, što je bio njegov životni san, posjećuje 1920. godine. Tri godina kasnije umire od posljedica cerebralne paralize u Udinama, a grob mu se danas nalazi na labinskom groblju. S kamene nadgrobne ploče dlijetom je skinut dio teksta, ali je ostavljen prvi red u kojem piše da je bio talijanski patriot i iredentist.
(više u knjigama o Labinštini:
www.mat-flacius.com)
Nema komentara:
Objavi komentar