LABIN KROZ STOLJEĆA - PRVA KNJIGA O LABINU NA HRVATSKOM

Pod tim je naslovom najvjerojatnije 1953. godine objavljena knjižica u kojoj je na osamdesetak stranica prikazana povijest Labina i Labinšćine. Njen autor je bio Milovan Marić Mony, koji je tada radio u Istarskim ugljenokopima Raša, a kasnije se preselio u Rijeku, gdje je i umro 1995. godine. Neke podatke o njemu dobio sam od njene kćerke Gordane koja opet živi u Labinu. Prva je to knjiga našeg grada napisana nakon rata napisana na hrvatskom jeziku, u kojoj se pitkom stilom nižu vrijedni podaci o povijesti ovog dijela Istre, koji ukazuju da je autor pročitao dosta literature prije nego je napisao taj tekst. Odnosno da je poznavao i talijanski jezik, bez kojeg se nije moglo proučavati povijest drevnog grada. Tekst počinje s podacima o naseljavanju Slavena na ove prostore, najviše prostora posvećuje mletačku upravu, a potom razdoblje pod Austrijom, Italijom i prve godine vlasti novog jugoslavenskog režima.

 Slavi se u njoj i Labinska republika, bilježi se i susret s preživjelim sudionicima tog događaja, nabrajaju najviše točke na Labinšćini, ali i sve veće uvale uz njenu obalu. Na jednoj stranici opisuje i klimu  u našem kraju, ukazujući na česte suše. Dosta prostora posvećuje i NOB-u, objavljujući pritom i fotografije Ratka Gverina Lazarića, legendarnog partizanskog organizatora na Labinšćini te poslijeratnog društveno-političkog radnika te španjolskog borca Antuna Licula. On prvi piše o Jakovu Šumbercu Lukiću prvoj žrtvi pobune labinskih rudara, poznatijoj kao Labinska republika, koji je po drugi put, igrom slučaja, otkriven tek nedavno!

 U svakom slučaju zanimljivo štivo, vrijedno pažnje i zahvalnosti, pogotovo što je pisano u vrijeme kada je naš kraj ostalo bez talijanskih intelektualaca, a domaćih, hrvatskih, još nije bilo ni u tragu. Tek godinu dana kasnije 1954., otvara se gimnazija u Labinu.

Uz tekst posebnu vrijednost ove knjižice čine oglasi na njenom kraju, koji vrlo vjerno oslikavaju gospodarske prilike na Labinšćini u to vrijeme. Bit će da je Marić tiskao Labin kroz stoljeća u vlastitoj nakladi, budući da se izdavač nigdje ne spominje, a i sponzori, odnosno reklame, među kojima je i dosta onih izvan Labin, daju naslutiti da se sam brinuo za njeno (samo)financiranje. Fotografija o Labinu ima nekoliko, ali je zastupljena cijela Istra te Rijeka.