SAGA O TVORNICI KOJA JE GLUPO NESTALA

 O nastanku i nestanku tvornice alatnih strojeva Prvomajska dosad je izrečeno i napisano mnogo riječi. Kada sam ovih dana na TV-programu čuo riječi jednog našeg poznatog stručnjaka da se samo u razvijenim zemljama proizvode alati odmah sam se sjetio naše nekadašnje tvornice koja je zapošljavala više od tisuću vrlo stručnih radnika i inženjera.Tu je pamet bila na visokoj cijeni, mjere za izradu alata uzimale su se u mikronima, bila je razvijena automatizacija u proizvodnji, a iz velikih proizvodnih hala izlazili su numerički upravljane tokarilice.
Dogodilo se što se dogodilo, nije uspio ni plan spašavanja Prvomajske u režiji domaćih političara i slovenskog poduzetnika Jagera, pa je sve stalo. Danas samo "vanzemaljci" vjeruju u priče o spašavanju tvornice u Krapnu. U to sam se uvjerio kada sam neki dan kroz otvorena donja vrata tvornice, čija je prva hala izgrađena još početkom 20. stoljeća, prošetao njenim nekadašnjim prostorima - upravnom zgradom, uredima, proizvodnim halama, projektnim biroom, skladištima.

Posvuda pustoš,nered, porazbacane i uništene stvari, dokumentacije i druga svjedočanstva o nekada dobro uređenoj proizvodnji. Kao da se pred neprijateljom spašavajući živu glavu ostavljalo sve. Nama u razaranju nisu bili potrebni neprijatelji, mi to činimo najbolje sami - razmišljam dok nailazim na grozne potvrde našeg nemara i neodgovornosti.  Zar nije ovdje bilo nikoga tko bi organizirano urede očistio od nepotrebnih papira i drugih stvari, a sve ostalo sačuvao ili arhivirao, a ne prepustio pljački i uništavanju pojedinaca, koji se ipak kroz žičanu ogradu uspjevaju uvući u dvorište nekadašnje poznate tvornice?

Nije život do kraj nestao u krugu Prvomajske u Krapnu, što me je i dovelo  na to mjesto. Ovdje već nekoliko godina djeluje Merania, radionica za izradu suvenira od keramike obitelji Jenkel, koja je uređena u nekadašnjem restoranu tvornice. U njihovoj neposrednoj blizini, na samom ulazu u tvorničko dvorište nalazi se poznata kamenoklesarska radnja Florida obitelji Juričić iz Presike. Vrteći
se dvorištem naišao sam na mladog Semira iz Raše, koji mi reče da radi i jednoj tvrtki za pjeskarenje i bojenje iz Ivanić Grada, a od njega sam također doznao da se veći dio proizvodne hale koristi za skladištenje proizvoda Rockwoola iz Potpićna. Ušli smo i u halu u kojoj se odlažu velike količine odbačene stare odjeće koja se poklanja Crvenom križu. Na kraju šetnje susrećem mladog Mladena Bajramovića, najzasluženiju osobu za spašavanje arhivske građe o toj tvornici. I osobi koja najviše zna o raškoj Prvomajskoj!

Bez obzira na dugu napuštenost i zapuštenost proizvodnih prostora nekadašnje svjetski poznate tvornice alatljika i drugih proizvoda zamijetio sam da su zgrade još dosta čvrste i u relativno dobrom stanju i, što je vrlo važno, da krovovi ne prokišnjavaju.

Dva dana kasnije gledam TV dnevnik na kojem se navodi mogućnost da Hrvatska, po uzoru na Slovačku i neke druge zemlje, uzme veći udio u proizvodnji automobila i automobilskih dijelova.  Pomislih da bi se vještom ponudom i taj prostor mogao ponuditi stranim ulagačima, a da bi argument u prilog tome trebala biti i blizina luke Bršica, oko koje su se još prije dvadesetak godina navodile slične mogućnosti.

Tu ću stati!