LABIN - MALO POZNATA OBITELJ VLADISLOVICH (VALDINI)

Moja zbirka razglednica Labina i Labinšćine danas je bogatija za još jednu vrijednu kartolinu. Njeni motivi posvećeni su labinskim sakralnim objektima. U središtu je unutrašnjost župne crkve, s desne strane obnovljena crkvica Marije Magdalene, smještene nedaleko od gradskog groblja, a lijevo je snimak crkvice svetih Damjana i Kuzme, nastao u dotad manje poznatom okruženju. Kako razglednica nije putovala teško je u prvih mah odrediti kada je po prvi put tiskana, pogotovo što se nerijetko koriste snimke nastale i godinama prije njihova izdavanja. Ipak, neki detalji mogu pomoći u. barem približnom utvrđivanju godine njena štampanja. Iz nekoliko pojedinosti mogli bi se zaključiti da bi to moglo biti vrlo brzo nakon što se Istra našla u granicama Italije, kada se i službeno počinje nazivati Albona d' Istria. Vrijeme je to i nacionalne euforije, na što ukazuje i vijorenje talijanske bandijere na Fortici. I još jedan naoko sitan detalj. Obitelj Vladislovich, koja potpisuje ovu razglednicu, sve do nestanka Austro-Ugarske, potpisivala se na fotografija talijanskom grafijom, ali hrvatskim prezimenom. Prvih godina nakon rata, iako ne odmah, ono Ć ili CH, kod mnogih je obitelji nestalo, da bi se početkom tridesetih dodatno mijenjalo prezime. Tada su Vladislovichi, nakon prve preobrazbe postali "samo" Vladislovi, a ubrzo i Valdini. Tiime se gubi bilo kakva veza i sličnost s izvornim, slavenskim prezimenom.

Na obje grafički zanimljivo uređene kartoline Labina s kraja trećeg deseljeća 20. stoljeća kao njihov izdavač pojavljuje se F. Vladislovi.

                                                        saznaj više: www.mat-flacius.com

BILJEŠKE TOMASA LUCIANIJA O MATIJI VLAČIĆU ILIRIKU

Zahvaljujući Lovrečanu Kobaiću sa stalnim boravkom u Mestreu jučer mi je u posjed došla dragocjena knjižica Bilješke i dokumenti (Notizie e documenti), najpoznatijeg, vrlo plodnog i svestranog labinskog gradonačelnika Tomasa Lucianija. Na svega 24 stranice autor piše o najpoznatijem Labinjanu Matiji Vlačiću Iliriku, ili kako ga on zove Mattia Flacio, Istriano di Albona. Djelce je tiskano 1869. godine u pulskoj tiskari G. Seraschin, a pšosvećeno je labinskom znanstveniku Ermannu Nacinovichu iz Svete Nedelje u povodu njegove doktoriranja iz pravnih znanosti. U obraćanju članu ugledne i bogate obitelji iz Svete Nedelje(Santa Domenica) on ga podsjeća na njegov ispraćaj na školovanje u Zadar, kojom je prilikom Luciani obišao cijelu Dalmaciju, Dubrovnik, ali i Boku kotorsku te Crnu Goru. Pritom navodi da nije imao priliku susresti Dubrovčana Stullija, koji je u jednom tekstu tvrdio da se Matija Vlačić Ilirik rodio u Dubrovniku, a ne Labinu. Niječući tu tvrdnju Luciani navodi više izvora, ali i drugih podataka koji potvrđuju da se prvi suradnik Martina Luthera 3. ožujka 1525. godine rodio upravo u Labinu. Vjerojatno je do dodatni razlog da mu uz uobičajeni naziv Illyricus pridoda i atribut Albonensis.
Vjerojatno će ovakav oblik obraćanja mladom Nedešćanu biti dovoljan poticaj za posvećivanje temeljitom istraživanju života i djela Matija Vlačića Ilirika, plod čega je povijesna studija Flacio, objavljena 17 godina kasnije u Rijeci.

saznaj više: www.mat-flacius.com

MINATORI DI ARSIA - RAŠKI RUDARI

Pod tim je naslovom u prosinačkom broju godine 1940. rimskog časopisa Il Mediterraneo na naslovnoj strani objavljena top fotografija raškog rudara. Priznanje je to ne samo raškom rudaru, već i potvrda značaja raških ugljenokopa za ratom zahvaćenu Mussolinijevu Italiju.
Raški su rudari na naslovne stranice dolazili i u Titovoj Jugoslaviji, rudarima se laskalo da su oni najbolji, najzdraviji i najsvjetliji dio radničke klase. Posebno se naglašavala njihova solidarnost, koje svoje utemeljenje ima u teškom pozivu obilježenim  čestim i fatalnim nesrećama na otkopima.To im, međutim, nije pomoglo da se na odgovarajući način poboljša njihov materijalni položaj, odnosno osobni standard, a sjećanje na minula vremena i ulogu rudara i danas ima uvijek prigodničarski karakter u režiji političara. Da se vrtio neki drugi film ne bi danas nekadašnja upravna zgrada Jame Raša, na fotki u zaleđu gorostasnog rudara, optužujuće zjapila prazna i devastzirana. Ne bi se ni nadaleko isticao rđom zatočen rudarski toranj, popularni šoht, u podnožju Labina, za kojeg uz silno zaklinjanje u rudare i njihovu baštinu dosad nije bilo novca za njegovu sanaciju.

saznaj više. www.mat-flacius.com

BRODOLOM TRABAKULA BRILLANTE I SMRT KAPETANA JAKOMETA ŠKOPCA

U rujanskom broju revije za umjetnost La tribuna illustrata, izašlom u Rimu 1930. godine, na posljednjoj stranici objavljena je ilustracija, autor koje je, kasnije poznati, slikar ratnih tema i stradanja Vittorio Pisani. Za Labinjane to ne bi bilo ništa posebno da tema njegove ilustracije nije bila brodolom trabakula Brillante u blizini Venecije. Pritom je poginuo vlasnik i kapetan jedrenjaka Jakov Giacomo Škopac, dok su spašena četiri člana posade. Povod za njegov rad je bila najvjerojatnije vijest o toj nesreći objavljena u novinama, ali još više herojska smrt pomorca iz Rapca, koji je u duhu pomorske tradicije najprije spašavao posadu, a kada nije uspio spasiti i svoj brod potonuo je zajedno s njim.
Tema divljenja i bilo bi divno kada bi Rapčani novog doba nekoj od priredbi na moru dali njegovo ime. Ime kapetana Jakometa Škopca.
O tužnom završetku broda briljantnog naziva pisao sam svojedobno i u knjizi Kartoline z Labinšćini, ali sam pritom naveo, koristeći informacije mog glavnog izvora Đulija Škopca, da se ta nesreća dogodila godinu dana kasnije. Dio je to bogate, ali nedovoljno istražene povijesti pomorstva i pomoraca na Labinšćini.

                                               saznaj više: www: mat-flacius.com