NAPUSTIO NAS JE SERGIO ZUPPINI ZUPICIH

 

Prije pet dana sam se upitao zbog čega mi se tako dugo ne javlja moj dobri znanac i prijatelj Sergio Zuppini, s kojim sam se zadnji put prije nekoliko godina vidio u pulskom domu za umirovljenike, u kojem je živio nakon što se razišao sa svojom partnericom. Tri dana kasnije rutinskim pregledavanjem osmrtnice na jednom pulskom portalu ostao sam bez daha kada sam naišao i na njegovo ime!

Sahranjen je jučer na pulskom groblju.

Ovu zanimljivu osobu labinskih korijena upoznao sam slučajno osamdesetih godina proteklog stoljeća, kada je došao u Labin u posjet svojoj rodbini. Od njega sam doznao da je rodom iz Ripende, i da su se njegovi roditelji brzo nakon završetka Drugog svjetskog rata iselili u Italiju, što je tada bila masovna pojava, i da živi u Anconi. Bio je pomorac dobre duše, koji se bavio i poezijom, a od njega sam tada doznao da mu fali njegov stari zavičaj, na koji je bio ponosan.

Do velikog zaokreta u njegovom životu dolazi izbijanjem rata u Hrvatskoj početkom devedesetih, kada je otvoreno velikim srcem stao na stranu obrane njenog suvereniteta! U Anconi organizirano i neumorno prikuplja humanitarnu pomoć za Hrvatsku, a istodobno putem medija stalno upoznaje talijansku javnost sa stanjem u tek nastaloj državi na drugoj obali Jadrana. U sklopu njegove aktivnosti zajedno s labinskim župnikom Vilimom Grpcom kao novinar bio sam njegov gost u Anconi, gdje nas je neposredno upoznao sa svojom ogromnom željom da i dalje pomaže ljudima u njegovoj Hrvatskoj! 

Za povratak u nju odlučio se 1994. godine, uključivši se odmah u društveni i politički život svoje nove/stare domovine. U početku je bio veliki zagovornik politike Hrvatske demokratske zajednice i njen član, ali se ubrzo razilazi s njom, vrlo nezadovoljan njenim poimanjem demokracije. Svoje nezadovoljstvo takvim stanjem izražavao je javno i vrlo često, ne mogavši ​​se nikada pomiriti s praksom stranke u kojoj je na početku svog okretanja neovisnoj i samostalnoj Hrvatskoj neograničeno vjerovao. Osjećao sam se na neki način i ponižen! To mi je ponovio i za našeg posljednjeg susreta u Puli, ne mogavši ​​prikriti svoje veliko razočarenje takvim ishodom. 

Naš Repenjon Zuppini otišao je na drugi svijet, ostala su samo lijepa sjećanja na časnog čovjeka dobre duše. I velika djela u kojima nije mislio na sebe. Hvala Sergio! 

U mom neobjavljenom leksikonu Labin od A do Ž o njemu sam napisao:

Zupicich Zuppini Sergio, pomorac i pjesnik, rođen u Puli 31. srpnja 1934. godine. Rodom iz Ripendea, najveći dio života proveo je u Anconi u Italiji, kamo mu se roditelji, nastanjeni u Puli, iseljavaju nakon Drugog svjetskog rata. Tijekom Domovinskog rata, najprije iz Ancone, nužno organizira humanitarnu pomoć za svoju staru domovinu te vrlo brzo u medijima upozorava talijansku javnost o podmukloj agresiji na Hrvatsku. U domovinu se vrača 1994. godine, najprije u Rijeci, au Pulu iduće godine, gdje živi i danas. U početku je vrlo angažiran vjerujući u procvat mlade hrvatske države. Djeluje u ogranku HDZ-a, ključne stranke u stvaranju nezavisne Hrvatske, ali se ubrzo razočarao u nju te napušta aktivnu politiku. Na talijanskom je jeziku objavio zbirku Ceme la Terra(1985.) i Come sara da voi domani(1989.), a 1996. godine u Pazinu mu je objavljena dvojezična zbirka Sono pocchi due occhi/, Malo su dva oka, u koju se vraća u svoje djetinjstvo u Istri.

IZ ALBUMA STELIA VIŠKOVIĆA - LABINSKE MUZIČKE LEGENDE

Odrastanje i sazrijevanje moje generacije ranih šezdesetih godina proteklog stoljeća bilo je u znaku sporta i glazbe.  Jedno i drugo bilo je usko povezano, budući da su se sportski klubovi nerijetko financirali i organiziranjem tada omiljenih plesnih večeri. Od Labina i Raše do okolnih sela održavale su se subotama plesne zabave, na kojima su se, uz "živu glazbu" sklapala poznanstva između mladića i djevojaka, nastajale prve ljubavi ili preljubi.

Uz sportaše muzičari su bili najprivlačniji djevojkama, zbog čega su oni koji to nisu bili (a i ja sam jedan od njih!) nerijetko njima zavidjeli. "Mi nismo trčali za djevojkama, nego one za nama, bilo nam je super" - rekao mi je nedavno jedan od mojih školskih kolega, koje smo u šali nerijetko zvali "guzičarima", a ne muzičarima! 

Jedan od "magneta" za ondašnje mlade Labinjanke bio je i Stelio Višković, moj pet godina stariji susjed iz Vileta, koji je sve šarmirao ugodnim glasom, lijepim izgledom i izazivajućim pogledom. Bio je jedan od prve generacije labinskih gimnazijalaca, koju završava 1960. godine, nakon čega odlazi na studiranje u Zagreb. Tada je već popularni pjevač, zajedno s grupom Kvarner nastupa te godine na dočeku Nove godine, o čemu svjedoči i prva fotografija iz njegova vrlo sadržajnog foto-albuma. Godinu dana ranije nova je godina dočekana u rabačkom hotelu Marina.

Prva glazbena iskustva onovremeni mladići stječu u ondašnjoj limenoj glazbi, iz koje se iznjedrilo mnogo kasnije poznatih glazbenika, pa nije teško zaključiti da je to praktički bila prva labinska glazbena škola.

Omiljeni pjevač Stelio član je labinske glazbene grupe neobičnog naziva HBD-GD NGA, a studiranje ga je odvojilo od te scene praktično sve do njegova završetka. Iz tih mi je godina više poznat kao pripadnik buntovnih labinskih studenata, zbog čega nakon jedna njihova prosvjeda završavaju na milicijskoj stanici našeg grada.

Zahvaljujući Romanu Malinariću, velikoj glazbenoj legendi Labina, s jednom od najuspješnijih karijera oblikovanoj i izvan našeg grada, bubnjaru zagrebačke grupe Plave zvijezde, doznao sam da je Stelio sredinom šezdesetih kao pjevač nastupao najprije u pulskoj grupi Sateliti, a od kraja 1966. godine u kasnije vrlo poznatom sastavu AB OVO. Iza oba sastava stoji istarska glazbena legenda Franci Blašković, koji će tih godina u Puli zajedno s Boškom Obradovićem i drugim poznatim glazbenicima organizirati vrlo zanimljive susrete glazbenika iz cijele Istre. Iz ondašnjeg Glasa Istre doznao sam da je Stelio u toj grupi pjevao i s Arinkom Šegando - Špijom, životnom suputnicom Francijom, te da je ta grupa u svojim posljednjim godinama vrlo često nastupala u Raši i Labinu.

Mnoge druge zanimljive detalje ne samo o njegovom glazbenom životu, nego i o odrastanju moje generacije doznao sam zahvaljujući njegovom foto-albumu, u kojem se našlo mnogo vrijednih detalja i o našem životu. Uz zapažanje da je Stelio na poleđini svake fotografije zabilježio vrijedne podatke o njihovom nastanku. Tako sam doznao da je u osnovnu školu krenuo 1947. godine u najtežim godinama poraća, a tu su i fotografije s njegovim školskim drugovima iz 1951.,1952. i 1953. godine u labinskoj osnovnoj školi Ivo Lola Ribar. Uključujući i izlet u Zagreb gdje su slikani na Tuškancu ! 

U glavnom gradu Hrvatske bit će i ne samo kao student, već i kada se sa članovima svoje grupe slikao na ondašnjem Trgu Republike, uz ostalo u društvu s još jednom labinskom i istarskom glazbenom legendom Zdenkom Jardasom. Zajedno s njime Stelio je 1965. godine nastupao na pulskom susretu vokalno instrumentalnog sastava iz cijele Istre, a tu je i njegova fotografija kao člana limene glazbe u društvu s nedavno preminulim Silvanom Bolčićem, prvim doktorom znanosti iz redova labinske gimnazije, koji je živio u Beogradu. 

Naš Stelio Višković nije sačuvao sam vrijedne fotografije iz glazbenog života Labina i Istre tih godina, već je u svom albumu sačuvao i vrijedne detalje o susretima studenata diljem Istre, što je tada bilo uobičajeno, ali i svom sudjelovanju na saveznim radnim akcijama, uključujući i izgradnju autoputa  1959. godine! Tu su i druge vrijedne snimke s likovima od kojih su mnogi nestali s ovog svijeta, ali i onih koji će se na njima s radošću prepoznati. I biti zahvalni Steliju na čuvanju tih dokumenata iz tih vremena.

I ja sam veoma zahvalan Branki, mojoj kolegici iz srednjoškolskih dana, koja mi je ovih dana poklonila ovaj album sa željom da nešto o njemu napišem uz objavu odabranih fotografija. Stelija Viškovića je životni put i zov glazbe odveo u Pulu, gdje je i osnovao obitelj. Ipak, stjecajem okolnosti zadnje desetljeće svog života kao težak i nepokretan invalid proveo je u Labinu, u zgradi svog djetinjstva, ali s druge strane u prizemnom stanju, zajedno s našom Brankom, koja je do posljednjeg trenutka s velikom ljubavlju brinula o njemu. Umro je 20. ožujka 2020. godine, deset dana nakon svog 79. rođendana.   

LABIN - NOVO U 2023. GODINI

Protekle godine uređen je prometni spoj između dva labinska kružna toka koja se nalaze kod SPARA i skretanja za Koromačno. Bila je to temeljita obnova južnog prilaza Labinu iz pravca Pule i Raše, koja je izgrađena sedamdesetih godina proteklog stoljeća, kojom je preusmjeren gust promet, pogotovo kamiona kroz Labin. Njenom izgradnjom potaknuta je i gradnja obiteljskih kuća u naselju Starci, ali i nastanak poduzetničke zone malih poduzetnika uz samu prometnicu.  

U cijeloj dužini tog prometnog spoja, novog pravca popularne Jadranske magistrale, obnovljen je asfaltni tepih ceste, koji u cjelini dobiva i nogostup, čime je znatno poboljšan izgled tog dijela Labina.

I ne samo to! Ta je prometnica spojena s trgovačkim centrima Lidl i SPAR, odnosno kružnim tokom kod novog trgovačkog centra, podignutog godinu dana ranije, čime je ubrzan protok vozila tim dijelom grada.

Potkraj 2023. godine Labin dobiva i prvi dom za starije osobe u svojoj novijoj povijesti, koji će uskoro biti, kako se najavljuje, i otvoren za 50 korisnika tih usluga. O njima će se, uz visoki komfor i razinu usluga brinuti čak 40 zaposlenika, a potencijalne korisnike iznenadila je visoka cijena smještaja, koja će se donekle, posebno za jedan mali džep, djelomično ublažiti sredstvima iz gradskog proračuna.

Izvođač radova je bila labinska tvrtka DE CONTE, koja je aktivna i na više mjesta u Labinu. Ona je potkraj minule godine dovršila i treću, posljednju stambenu višekatnicu na Katurama, a u završnoj su fazi gradnje stambeni objekti nedaleko od autobusnog kolodvora te na rubu Novih zgrada, odakle se pruža lijepi pogled n Rabac i Kvarner.

Pr iza nas Labin dobiva i novu benzinsku stanicu Adria Oil na samom ulazu u grad iz pravca Dubrove, o čemu više, uz foto-ilustracije, pišem u drugom članku. 

Na Dubrovi nedaleko od tamošnje benzinske stanice Petrol otvoren je prije nekoliko mjeseci i novi trgovački centar Top shop. Iako se on u više objekata oglašava kao dio Labina, radi se o području Općine Sveta Nedelja, pa mu ovdje formalno nije mjesto!