Neki sam dan razgovarao s jednim mlađim čovjekom iz Vineža koji se pohvalio svom prijatelju da se u ranoj mladosti vozio u kovarici, ili kavarici kako bi rekli nekad rudare s one strane rijeke Raše. Najprije ga priupitah koje je godine s kovaricom stigao do rabačke luke, a kada mi je uzvratio da je to najvjerojatnije bilo početkom 70-ih proteklog stoljeća umjesto odgovora donio sam mu jednu moju knjigu i zamolio ga da mi prstom pokaže kovaricu. Listao je dok se nije zaustavio kod jednog autobusa i rekao : "Mislin da je vaista!" Pokazao je na jedan od autobusa za lokalni prijevoz tipa FAP, koji je tih godina Labin i Rašu povezivao s Rapcom. Nakon toga pokazao sam mu pravu kovaricu nakon čega će zaključiti da je pogriješio i da se u takvom prometalu nikada nije vozio. Nije toliko pogriješio budući da su mnogi u to vrijeme moderne autobuse koji su zamijenili kovarice i dalje tako nazivali.
Kovarice su se u Raši prvi put pojavile tamo negdje 1936. godine kada su na posao prevozile rudare ne samo s Labinšćine, već i većeg dijela Istre. Kako su rudari radili u tri smjene kolone kovarica su tri puta u danu polazile od trga podno visokog dimnjaka moderne raške toplane. Radilo se zapravo o preuređenim kamionima, nerijetko i s prikolicama, u čijim su se sanducima prevozili rudari. U prekrivene drvene sanduke ulazilo se kroz vrata na stražnjem dijelu kamiona, koji je sa strane imao po tri prozora. Unutrašnjost je zahvaljujući drvenim klupama podsjećala na nekadašnje vlakove s kupeima drugog razreda. I odmah nakon rata 1945. godine obnovljeno je više zatečenih kovarica te preuređeno još šest kamiona tipa FIAT, a na fotografiji koju mi je dao Feruccio Bernaz iz Nedešćine nalazi se vozilo američke vojske zvano "federal", koje su došle u Rašu kao saveznička pomoć. Ova neobično vrijedna fotografija nastala je 1946. godine u tadašnjoj Svetoj Nedelji. Lijevo je I. Stepančić, a desno Mote Načinović. Već 1949. godine kupilo nekoliko modernih autobusa tipa Lancia. Nekoliko godina kasnije počeli su dolaziti i za ono vrijeme super moderni fiatovi autobusi, kojih u ono vrijeme gotovo da i nije bilo u cijeloj Jugoslaviji. Kovarice su se koristile negdje do sredine pedesetih, a osim rudara njima su se vozili i ostali putnici. Sjećam se jedne vožnje do moje none u Svetom Martinu. Unutra je bilo tamno, a kondukter, odnosno biljetarijo, je noseći sa sobom rudarsku lampu provjeravao pretplatne karte rudara. Kako su ceste bile neasfaltirane, a drveni sanduci dosta nekvalitetno izgrađeni u njihovu je unutrašnjost prodirala prašina. Lupanjem šakom o kabinu davalo se šoferu znak za kretanje ili zaustavljanje.
Kovaricama se nisu prevozili rudari samo na posao, već i organiziran dobrovoljni rad, koji se odvijao i na poljima isušenog Čepićkog jezera, nakon rata poznate Partizanske žitnice. Jedan od takvih ugođaja "zamrznut" je na posljednjoj fotografiji ovog članka, gdje se vidi i "kovarica" s prikolicom, koja je aktiviste donijela na polja u podnožju Učke.
Na prvoj fotografiji Raše iz 1938. godine pažljivo će oko zamijetiti obrise kovarica ispod vidmnjaka toplane, koje se vrlo jasno vide na sljedećoj razglednici. Na trećoj fotografiji društvo sandučarima prave već moderni autobusi Lancia, koji dominiraju na fotki objavljenoj 1950. godine u knjizi Ilije Uzelca Ugljenokopi Raša - rudnici našega crnoga zlata.
