RAŠA, BIJELI GRAD UGLJENA

Vrlo je to poetičan naslov najnovije knjige o rudarskoj Raši, nastaloj iz pera Tršćanina Francesca Krecica. Mladi autor, koji je u više navrata pohodio naš kraj, vrlo detaljno, studiozno i temeljito obrađuje nastanak novog rudarskog grada, jednog od 12 u Mussolinijevoj Italiji. Doznajemo da je voditelj radova bio Enrico Ceppi, da je Guido Segre, jedna od najvažnijih osoba u nastajanju Raše, ali i rudarenja u Raši, bio vrlo blizak Mussoliniju. Njemu je blizak bio i grof Giuseppe Lazzarini, čije se zasluge također navode. Pored bropjnih fotografija i razglednica knjiga je ilustrirana brojnim tlocrtima i drugim dokumentima, kojima se precizno utvrđuje sustav gradnje grada-ponosa.

Autor Krecic ne zaustavlja se samo na pojedinostima oko Raše, koja se u početku trebala zvati Liburnia, već zahvaća i ukupnu povijest rudarenja na Labinšćini. Stoga piše i o Krapnu, Vinežu, ali i Štrmcu, isušivanju Raške doline i Čepićkog jezera te njegova pretvaranja u plodna polja. Bez dvojbe vrijedno štivo, koje još više obvezuje Labinjane, odnosno čelnike Raše, da mnogo brže i kvalitetnije nego dosad porade na očuvanju i afirmaciji baštine "bijelog grada crnog ugljena!"

saznaj više: www.mat-flacius.com

LABINSKA REPUBLIKA NA MARKI HRVATSKE POŠTE

Štrajk rudara Labinšćine, koji je započeo 2. ožujka 1921. godine, poznat kao Labinska republika, političarima nakon 1945. godine oduvijek je bio više nego zanimljiv "materijal". Labinskoj se republici naklonio Tito, a glavni pokrovitelji njena obilježavanja bila su i dva prva hrvatska predsjednika - Franjo Tuđman i Stjepan Mesić. Jedni su naglašavali klasni element štrajka, internacionalizam i antifašizam, a drugi uz antifašizam i nacionalni moment, borbu za nacionalno održanje istarskih Hrvata.
 U posljednjim godinama Jugoslavije pokojni je redatelj Miroslav Mikuljan snimio i film Crveni i crni na tu temu, a Hrvatske pošte 1996. godine, zajedno s nacionalnim likovima kao što su Eugen Kvaternik, Ante Starčević i Stjepan Radić, prigodnom markom obilježavaju i 75. obljetnicu Labinske republike. Slučajno ili ne, marka posvećena labinskim rudarima najveću vrijednost od 3,6 kuna, dok je Starčević težak samo 1,40 kuna.
Zanimljivo je da nova demokratska IDS-ova vlast u Labinu prednost nad takvim događajem daje donošenju labinskog statuta 17. kolovoza 1341. godine. Time Labinska republika prestaje biti veliki općinski blagdan, koji se 2. ožujka obilježavao i kao Dan rudara Hrvatske.

   

saznaj više: www.mat-flacius.com

POTVRDA O VAKCINACIJI BARONA NICOLA LAZZARINIJA 1849. GODINE

Zdravstvo u Labinu ima vrlo dugu tradiciju, a prvi se liječnici i apotekari u knjizi doktora Lucijana Mohorovića o zdravstvu u prošlosti Labinšćine Putokaz istarske povijesne zbiljnosti spominju već u 16. stoljeću. Zahvaljujući jednom od njih - ljekaru Bartolomeu Giorginiju Asolanu Labin je prvi tekst o svojoj zanimljivoj prošlosti dobio 1731. godine. Otada je ovo djelo, objavljeno prije nekoliko godina i kod nas, nezaobilazno štivo povjesničara Istre.
Na kraju 19. i početkom 20. stoljeća duboki trag u prošlosti Labina ostavio je i općinski liječnik Pietro Ghersa, rodom iz Motovuna, koji je društveno vrlo aktivan bio i u Malom Lošinju.
Na brži razvoj zdravstva u Labinu nego u većini ostalih istarskih gradova utjecalo je i rudarenje u Krapnu, a potom u Vinežu i Štrmcu. Rudarsku bolnicu u selu Brdo Labin dobiva 1860, a kasnije i u Vinežu. Sredinom 19. stoljeća vakciniraju se i školska djeca protiv boginje i drugih zaraznih bolesti, koje su znale kositi najmlađi naraštaj. U lipnju 1849. godine cijepljen je i četveromjesečni barun Nicola de Lazzarini, o čemu je uredna potvrda napisana 23. srpnja iste godine!

saznaj više: www.mat-flacius.com