PRVI JUBILEJ RAŠKE TRIKOTAŽE

Tvornica konfekcije i trikotaže "25.maj" iz Raše nastala je 1958. godine u sklopu nastojanja ondašnje općinske vladajuće garniture Labina da se konačno otvore radna mjesta za supruge rudara i drugih žena, čije je zapošljavanje na Labinšćini bilo vrlo otežano. U početku se koriste razni prostori rudnika, koji tada zapada u sve veću krizu. Prije preseljenja u novu tvorničku halu na Dubrovi tridesetak godina kasnije sve poznatija tvornica, koja odmah u startu surađuje sa stranim partnerima, uspješno izvozi svoje proizvode na zahtjevno zapadno konvertibilno tržište.

Deseta obljetnica postojanja obilježena je i podjelom prigodnih nagrada,  i svečanim ručkom u Centralu. O tom lijepom jubileju i druženju svjedoče i ove dvije fotografije. Prva je fotografija nastala za svečanim ručkom slavljenika, a druga ispred zgrade ondašnjeg kina. Na njoj je u prvom je planu ondašnji direktor Josip Černjul Rašan, inače poznati sindikalni rukovodilac Istarskih ugljenokopa, okružen nasmiješenim jubilarkama.
U sredini na vrhu je i Riko Činko, budući direktor te tvornice, a uz ostale prepoznajem i Antu Draženovića iz Rapca, koji je vodio komercijalnu službu. Prepoznajem i neke druge osobe, a vjerujem da će se uz vašu pomoć i drugi slavljenici, tvornice, koja je, kao i većina tvornica na Dubrovi, gdje se preselila pod novim imenom i proširenim proizvodnim programom, nestala osamostaljivanjem Hrvatske prije tridesetak godina.

Fotke mi je ustupio sin ondašnjeg direktora raške trikotaže Valter Černjul, dugogodišnji i posljednji urednik općinskog glasila Labinska komuna, u čijoj se obiteljskoj i osobnoj arhivi nalazi mnogo izuzetnih fotografija.

KRŠONSKI PIR - FALA VALTERU PRIMOŽIĆU I KUD IVAN FONOVIĆ ZLATELA

"Jučer je u riječkoj bolnici u 61. godini umro Valter Primožić, predsjednik i osnivač KUD Ivan Fonović Zlatela iz Kršana." 

Ova je vijest objavljena 13. lipnja 2013. godine u vijestima Radio Labina, a u prigodnoj emisiji Silvane Fable, novinarke rodom također iz Kršana, govorio je ondašnji predsjednik "Zlatele" Zoran Karlić te Klaudio Lazarić, jedan od njegovih prvih suradnika i podupirača tek osnovanog društva. Bio je zaista duša i srce zavičajnog društva osnovanog 1997. godine, koje nosi ime Ivana Fonovića Zlatele, u njegovo vrijeme najpoznatijeg izrađivača narodnih instrumenata, koji je, vjerovali ili ne, svirao na dvojnicama austrijskome caru u dvorcu Habsburga u Beču. Samozatajni i skroman Valter. inače robusna stasa, bio je vrlo dobar organizator, a ne samo izrađivač narodnih instrumenata, koji je u vrlo kratko vrijeme stvorio vrlo aktivno društvo raznovrsnih aktivnosti, koja su na daleko nadišla ovu malu sredinu. Unutar zidina kršanskog kaštela za ljetnih mjeseci plesalo se i sviralo, svojim se Kršancima i svim ljubiteljima zavičajne kulturne baštine predstavila odlična klapa te održavale druge aktivnosti. Svima je u divnom sjećanju ostala odlična interpretacija Kršanskog pira, u čijoj je izvedbi sve bilo vrhunski - od ugođaja drevnog burga punog znatiželjnika, odličnih "glumaca" iz redova samih mještana, glazbe i cijele scenografije. Slike koje slijede nastale su 2007. i 2008. godine.

Prva desetogodišnjica djelovanja "Zlatele" obilježena je i neobično vrijednom knjigom  i s tri CD-a istarske narodne glazbe  pod naslovom Vrime je ...Nasluhajmo. Zasopimo.. Zakantojno. Više tekstova potpisao je i Valter Primožić zvan Stiskarjev, koji je tonski i digitalno obrađivao priloge za knjigu,kakve se ne izdaju ni u mnogo većim i materijalni i kulturno bogatijim sredinama.

Već teško bolesnog posljednji sam ga put susreo u Puli na promociji jedne knjige. Premda se teško kretao i uspinjao stepenicama, odazvao se pozivu, smatrajući to svojom obvezom prema autoru knjige. nekoliko mjeseci kasnije objavljena vijest na Radio Labinu s početka ovog teksta. Vjerujem da ove riječi nisu samo moje već svih njegovih štovatelja, uz čijih sjećanja ne nestaje njego osmijeh i vedar stvaralački duh. 

Add caption

CENTAR ZA POSJETITELJE ARSIA - TRAČAK NADE ZA GRADITELJSKU BAŠTINU RAŠE

Treba li još koliko ponavljati da je rudarski grad Raša, najmlađi grad u Istri, biser urbanističke arhitekture nastale u doba fašističkog režima, neizbrušeni dragulj? Treba li također ponavljati da oni koji taj dragulj posjeduju, ne znaju što drže u svojim rukama? Treba li opet ponoviti da je ta rudarska baština ugrožena do daske i da onima kojima su birači dali svoje povjerenje zapravo i ne znaju što trebaju činiti i kako ispraviti grijehe svojih prethodnika?

Ipak, usred tog mraka, inače svojstvenog rudarskim rovovima, pojavio se tračak nade i vjere da polako, vrlo polako, počinje puhati novi vjetar, koji vraća nadu. I ujedno obvezuje da se još češće i upornije od odgovornih političara traže da to zaista i budu. Ta mala iskrica nade je Centar za posjetitelje Arsia, čiji naziv sam po sebi više skriva nego što otkriva, a nalazi se u središtu netaknutog glavnog trga Raše. Točno u sjedištu nekadašnje fašističke stranke, u prostorijama na katu, u kojem su se u zadnjih sedam desetljeća odvijale razne aktivnosti.

Pažnju za sebe taj je centar navukao ovih dana kada je u prostoru tik do njega,ili bolje rečeno, u sklopu njega, obitelj Jenkelo otvorila prodavaonicu suvenira od keramike nastalih na rudarskoj baštini. Tik do Centra za posjetitelje Arsia, koji radi u pravilu do podneva, nalazi se i, službeno stacionar, ili točnije odjel Gradske knjižnice iz Labina.

Radi se zapravo o zbirki rudarske baštine smještene u tri male prostorije. U ulaznom dijelu tekstom i fotografijama daju se osnovne informacije o rudarenju, a potom se ulazi u mini-dvorane za predavanja. Onda slijedi mali bonbon - uređene su kuhinja i soba rudarskih stanova u stilu pedesetih proteklog stoljeća. Odlična ideja i za one koji svoje stanove u Raši u tom stilu žele ponuditi turističkom tržištu željnih takvih sadržaja! Ili pak sanjaju da, kao i nekada, malim drvenim  brodićima preko očišćenih i uređenih kanala plove do Raškog zaljeva, o čemu je nedavno pisao i poznati istarski arhitekt i društveni aktivist Bruno Poropat.

Ostale snove prepuštam vama uz poziv da posjetite taj kutak u srcu grada u kojem od njegova osnutka praktički nije podignuta ni jedna nova zgrada! Možda će vas na to potaknuti i ovi detalji minijaturnog rudarskog muzeja grada čije su temelje iskopali kopači nesuđenog crnog zlata.