LABINSKI ATELIERI - ILI KAKO SU SLIKARI SPASILI STARI LABIN!

Labin je ne tako davno bio grad rudara, ali i slikara, umjetnika koji su svome gradu, s obzirom na broj stanovnika, donijeli prepoznatljivost i atribut najumjetničkijeg grada u zemlji. Sve je nekako počelo u drugoj polovici šezdesetih 20. stoljeća kada se u svoj Labin vratio mladi akademski slikar Josip Diminić, od kojeg smo se ovih dana oprostili na groblju u njegovom rodnom Svetom Lovreču. Kako samo jedna lasta ni čini proljeće tih istih godina na likovnim su akademijama u Zagrebu diplomirali i drugi velikani labinske likovne scene - Quintino Bassani i Renato Percan, koji su nas također zauvijek napustili prije nekoliko godina. Kao i njihov veliki prijatelj i kolega Mate Čvrljak, kojega u Labin, grad slikara, dovodi dvostruka ljubav, prema svojoj budućoj supruzi i slikarstvu, odnosno kiparstvu. Grijeh bi bilo zaboraviti i Eugena Kokota, Karla Palisku, Emila Bobanovića-Čolića i nove, mlađe naraštaje slikara predvođenih Zdravko Milićem, Vinkom Šainom, da dalje ne nabrajamo.
Svi su oni odmah u startu glavni "krivci" osnivanja likovne grupe Labinski atelieri, koja se pojavljuje potkraj šezdesetih, kao osebujni promotor labinskih slikara i i njihova drevna grada, kojemu su udahnuli život nakon teških razaranja izazvanih nekontroliranim kopanjem ugljena ispod njegovih zidina.
Labinski će atelieri uskoro privući nove slikara, a i mnoge mlade dodatni motivirati prema slikarstvu, koji postaje ubrzo zaštitni znak nekada rudarskog grada. Ali kako sve na ovom svijetu ima svoj početak i kraj grupa likovnjaka se razišla dvadesetak godina kasnije, nastale su nove slikarske staze i vizije, i što ne, različiti interesi i viđenja.
Od osnutka Labinskih ateliera proteklo je pola stoljeća, više nego dovoljno da se sagleda ogromna uloga u duhovnoj preobrazbi Labina. Dovoljno da se vrednuje sve što je ta grupa, ali drugi likovnjaci učinila za svoj gradi da im se to zahvali na odgovarajući način. Najkraće rečeno da se otvori stalni postav Labinskih ateliera, da se otkupe njihovi radovi i na temelju njihova stvaralaštva i stvorene karizme ne samo Labinu, već i svim ljubiteljima likovne umjetnosti daleko od našeg grada, podari rijedak likovni dragulj. Zaslužili su to oni, ali i Labin, koji za to ima ljudskog potencijala i prostornih mogućnosti, ali još uvijek nedostaje početni udarac najodgovornijih u Gradu. Dok se to ne dogodi prenijet ću vam katalog posljednje prave izložbe Labinskih ateliera, deseti po redu, koja je 30. prosinca 1999. godine postavljena u tek otvorenoj Gradskoj likovnoj galeriji Labina. Izložbu je tada otvorio ondašnji gradonačelnik Marin Brkarić, čiji je silazak sa životne scene, da budem malo patetičan, također svjedočanstvo o prolaznosti života, na čije djelovanje na ovom svijetu podsjećaju njihova djela. Ili propuštene prilike!
Vjerujem da ćete  radove većine umjetnika prepoznati, a katalog s po jednim radom sudionika izložbe ustupila mi je slikarica Nada Bađura.