Dobrovoljna vatrogasna društva, poznatija kao DVD, bila su nekada u malim sredinama žila kucavica njihovog društvenog života. Do zatvaranja rudnika sredinom šezdesetih proteklog stoljeća Raša je imala bogat društveni život, na kojega su posebno utjecali nogometaši i članovi RKUD Rudar.
Nije mi poznato koliko su i vatrogasci, koji su imali svoje društvo i mjesto okupljanje u zgradi na rube Karlote uz rube ceste za Krapan, u tome imali svoj udio, ali fotografije koje mi je vrlo rado ustupila Aršijonka, svjedoče o njihovom posebnom duhu. Duhu prijateljstva, solidarnosti i spremnosti da pomažu drugima u nevolji.
Te fotografije svjedoče o jednom lijepom, ali zauvijek minulom vremenu, jer ne kaže se slučajno da nikada ispod jednog mosta dvaput ne prođe ista voda, njihovom okupljanju, druženju, aktivnostima, mehanizaciji, uniformama, koje su im u vlastitim, ali i tuđim očima davale posebnu ulogu i značaj.
O njihovoj snažnoj međusobnoj povezanosti svjedoče i fotografije sa sprovoda Ivana Matasa, oca Mirande, koji je preminuo u svibnju 1965. godine. Bio je jedan od najpoznatijih i najzaslužnijih "pumpijera" DVD Raša, koji se i teško ozlijedio u jednoj njihovoj akciji gašenja požara. Ono što se vidi na ovim fotografijama potvrdit će i Miranda, napisavši na poleđini jedne od njih da je na "sprovodu mog oca bilo prepuno ljudi, vatrogasaca u uniformama, koji su na jastuku nosili njegova odlikovanja."
