KNJIŽICA O 30 GODINA ISTRATRANSA

Istarski su ugljenokopi Raša u svojim zlatnim danima zapošljavali više od deset tisuća ljudi. Bez njega se u Labinu nije moglo ništa, a iz njegovih je njedara izniklo mnogo novih radnih organizacija. Među njima i transportno poduzeće Istratrans iz Labina. odmah nakon rata bila je sekcija Istarskih ugljenokopa usmjerena na prijevoz rudara iz dijela Istre i Labinšćine. Uz tu tvrtku je vezan naziv kovarica u kojima su se prevozili, ali i drugi putnici. Kasnije će sekcija postati poduzeće Autopromet u sastavu rudnika, da bi se osamostaljivanjem pretvorila u radnu organizaciju čiji su kamioni prevozili teret ne samo po zemlji, već su se uključili i u međunarodni promet. Sve do Iraka! Smanjenjem prometa na Labinšćini, gdje je ruidara sve manje, a automobila sve više, Istratrans otvara i autobusne linije do Beograda, odnosno Trsta.
Tri desetljeća postojanja Istratrans je 1975. godine dočekao s blizu 500 zaposlenih i mnogo razvojnih ambicija. O nekim od njih u knjižici posvećenom tom jubileju govorio je ondašnji direktor Anton Buršić, a o prošlosti i nastajanju tog poduzeća prvi direktor i jedan od osnivača Josip Milevoj.
Autor tog malog, ali s protokom vremena sve zanimljivijeg djela je Bogoljub Barjaktarević, ondašnji dopisnik Glasa Istre iz Labina.
Nakon tog jubileja poznat je put Istratransa. Uslijedile su godine novog rasta, ulaganja u turizam, industriju automatike i druge djelatnosti, uz probleme s kojima su se sretali mnogi privrednici u zadnjim godinama Jugoslavije. Nestankom te zemlje i nastankom samostalne Hrvatske nesdtali su problemi i te tvrtke koja se do kraja rasula u grču stečaja i rasprodaje pokretne i nepokretne imovine. Ostala su samo sjećanja, od kojih je dio sačuvan i u ovoj zelenoj knjižici.