LABIN U KNJIZI ISTRA NIKOLE ŽICA IZ 1937. GODINE

Nikola Žic bio je poznati hrvatski povjesničar najaktivniji u doba Jugoslavije. Na svoju nadarenost ukazao je još sredinom tridesetih proteklog stoljeća kada se intenzivno počinje baviti pisanjem povijesti Istre. Jedna od tih knjiga je i Istra iz 1937. godine, koja je bila dio biblioteke Hrvati izvan domovine(HRID). U toj knjizi on vrlo pitkom stilom secira povijest Poluotoka, promatranu kroz antropologeografsko stanje potkraj Prvog svjetskog stanja.
Bez mnogo suvišnih riječi opisuje opisuje ukratko povijest Istre od samih početaka - Histra i Liburna, presudnog razdoblja Rimskog carstvo, preko Venecije i Austrije do njenog pripajanja Italiji nakon Prvog svjetskog rata. Posebno obrađuje industriju, trgovinu, poljoprivredu, prometnice i pomorstvo, zatim demografska kretanja, strukturu stanovništva, ilustriravši je etnokartom Istre s početka 20. stoljeća Pritom ne zaobilazi ni Labin i Labinšćinu, odnosno rijeku Rašu i njenu povijesnu dimenziju. Spominje i rudnike u Krapnu, Štrmcu i Vinežu, ne zaboravlja ni naseljavanje Vlaha, Istrorumunja, odnosno Ćiribiraca, navevši pritom i prezimena njihova podrijetla. Burul, Černjul, Licul i druga. Koliko god smo mi s pravom ponosni na svoj grad Labin se pri popisu stanovništva 1910. godine nije odveć isticao njihovom brojnošću. Pula je tada najveći grad s 58 tisuća žitelja, drugi je Rovinj s 12, a osim Kopra, Pirana i Izole više od 6000 stanovnika ima i Vodnjan. Više od tri tisuća stanovnika imaju Poreč, Pazin i Buje, a Labin je u četrvtoj grupi s manje od 2000 ljudi u društvu s Motovunom i Buzetom. Tek kasnije razvoj rudarenja između dva rata promijeniti će neke tokove.
Knjiga Nikole Žica nije obilovala fotografijama, od kojih su samo tri s našeg područja - Pićan, Kršan i Sušnjevica. Malo, ali zanimljive!