ALOJZ ČUFAR, SKROMAN ŠUMAR IZ SLOVENIJE

Paul Kuperwieser, najpoznatiji vlasnik Briona po kojem su oni postali prepoznatljivi, na Velikim je Brijunima dao podignuti spomen obilježje Alojzu Čufaru, skromnom šumaru iz Slovenije. Ne slučajno! Najzaslužnija je to osoba za pošumljavanje i hortikulturno oblikovanje otoka, koji su nakon što se Istra našla unutar granica Jugoslavije, postali ljetna rezidencija Josipa Broza Tita. I okupljalište svjetskih političara i ljudi iz filma. Od malaričnih otoka izuzetnim je marom, skromnošću, ali prije svega znanjem i vizijom dao novo obličje Brionima, poznatim po krasnim šumama, parkovima i šetnicama. Do današnjih dana ostao je nedostižan majstor pejsažne arhitekture, ispod čije se razine nije smjelo i moglo ići sve do današnjih dana.
Ono što je Robert Koch učinio za oslobađanje otoka od malarije to je Čufar učinio za njihov potpuni preobražaj. Na još od te opake bolesti opasne bolesti skroman šumar dolazi 1899. godine, da bi četiri godina kasnije obolio upravo od malarije. Od posljedica te bolesti umire 1907. godine u austrijskim Alpama, gdje se nalazio na oporavku. Podižući mu spomenik znameniti Kupelwieser će naglasiti da je samozatajan šumar bio veliki ne samo po svom znanju i radišnosti, već i po izuzetnom poštenju, koja izgleda ni onda nije bila česta osobina ljudi.
Zbog čega sve o to Alojzu Čufaru i kakve veze on ima s nama Labinjanima. Ima itekakve. Autor novog krajolika Briona kreirao je i više ni manje nego šumu koja opasuje drevni Labin, popularnu Pinetu. Tko je bio na Brionima pa se kasnije prošetao našom Pinetom zamijetit će ne slučajnu sličnost i njeno stepeničasto uređenje, između kojih se provlače staze. Staze koje i danas imaju neku tajanstvenu privlačnost i veliku moć opuštanja.
Možete zamisliti kako bi Labin danas izgledao bez te šume, koja kao da je oduvijek dio naše povijesne Alvone? Na ovoj razglednice nema ni traga Pinete, a na njenoj je poleđini utisnut pečat s datumom 21 V. 1898. godine. U naš grad i mjesto svog službovanja Alojz Čufar iz Vodnjana dolazi 1889.godina ranije, da bi iz Labina na Brione otišao nakon pet godina. Zasigurno ne slučajno jer je vjerojatno njegovo hortikulturno umijeće u u Labinu upalo u oči novom, bogatom i ambicioznom vlasniku otoka.
O njegovom djelovanju u Labinu u našem gradu nema nikakvih tragova, pa se čak ni Pineta ne povezuje s njegovim imenom. Ipak, kopajući po arhivi župnog ureda naišao slučajno i na zanimljive podatke o njemu. Zahvaljujući noticama ondašnjeg župnika don Silvija ostat će zabilježeno da se Aloisius Zuffar 31. srpnja 1884. godine vjenčao s Barbarom Lamprecht. On je rođen 7. ožujka 1852. godine, a ona je od njega bila 11 godina mlađa. Imali su kćer i dva sina, od kojih je mlađi Alojz umro ne dočekavši prvi rođendan. Dogodilo se to za prve godine njegova službovanja u Labinu
Nije li vrijeme da se i Labin ovom šumaru na odgovarajući način oduži za našu Pinetu. Ima li mjesta i za njegovo poprsje u Aleji velikana, koja se nalazi na početku tog istog hortikulturnog dragulja?