Priča je to toliko puta ispričana, da se danas ne može i ništa novo reći da se ne ponavlja. Ipak, svaki put kada imam u rukama stare kartoline plominske luke ne ide mi u glavu da je ne tako davno taj porat bio dosta veći i prometniji od obližnje rabačke luke, s više jedrenjaka. Taj mali Rabac danas ima oko 1500 stanovnika, desetak više nego prije sedamdesetak godina, dok Plomin ima danas najvjerojatnije desetak posto od nekadašnjeg broja svojih duša. Nisu li zato "zaslužne" i dvije termnoelektrane, uz čije neposredno okruženje nije lako i zdravo živjeti. I nedavno zatvaranje restorana Rive, posljednjeg u luci, dio je tog slijeda. Ove tri razglednice s istim motivom pune života, ali različitim obradama, nastale prije stotinjak godina, s današnjeg kuta promatrane djeluju nestvarno. Uz usklik - "Ljudi moji, ma zar je to moguće?"
Nema komentara:
Objavi komentar