Sada zbog neuređenosti zatvorena dvorana Teatrina, gradskog kazališta podignutog 1843. godine, svojedobno je često ugošćavala ne samo razne stvaralačke družine, već bila i mjesto održavanja drugih društvenih aktivnosti Labina. Kao uostalom i druge prostorije Zajednice Talijana u starom gradu.
Na prvoj fotografija, nastaloj najvjerojatnije prije četrdesetak godina, snimljen je trenutak s jednog skupa sportskih radnika, koji su najčešće bili čelnici poznatih labinskih poduzeća, odnosno sponzori i pokrovitelji sportskih družina. Izvješće podnosi nama poznati Toni Gergorić, a u predsjedništvu su sjedili(s lijeva na desno), Josip Milevoj(moj otac), Drago Radalj i Bepi Blažić.
Za zapisničkim stolom sjedio je, barem se meni tako čini, LinoVerbanac iz Presike(Stenice), zvani Pupo. koji je o sportu honorarno izvještavao čitatelje Glasa Istre i La voce del popolo. Uzgred rečeno taj je nadimak navodno dobio dok je kao polaznik vrtića u Labinu sredinom 1936. bio doveden na gradilište Raše gdje je dočekan duče Mussolini. Ugledavši malog Lineta, on ga je, kako se govori, pogladio po licu uz povik "Que bell' pupo!"
Na drugoj fotografiji, nastalojoj u približno isto doba, snimljen je trenutak s druženja najvjerojatnije aktivista Crvenog križa. Prisutnima se obratio Mario Gobo, nekada direktor kina i punionice pive na Dubrovi, a među njima prepoznajem Vidalića, Riketa i moju mamu Ivaninu.
Nema komentara:
Objavi komentar