PODVINJE - ZARASLI VRT DREVNOG LABINA

Podvinje je odvajkada sastavni dio Labina, svojevrsni produžetak njegovih istočnih zidina. Kako i ime navodi u Podvinju su se nekada uzgajali trsi. U njemu je gotovo svaka starogradska obitelj imala svoj vrt, svojevrsne simbole dinamičnog života grada. Dobro uređene lijehe zalijevale su se vodom iz obližnjeg izvora, s kojeg su stoljećima vodu za piće uzimali stanovnici Labina. U sjećanjima Labinjana Hermana Stembergera zabilježeno je da su ti isti Labinjani svoje vrtovi gnojili kompostom nastalog od njihovog otpada. Uz izvor vodila je staza koja je završavala u Rapcu, a prolazila je nedaleko od spilje zvane Negri, iz koje tijekom cijele godine izvire hladna voda.
Prođe li se danas tom dosta loše održavanom i obilježenim puteljkom zamijetit će se ostaci vinograda, dok je najveći dio vrtova zapušten i zarastao u korov, odnosno u baredu, kako bi rekli naši stari.
Na starim razglednicama s početka 20. stoljeća u oči pada sklad i uređenost vrtova, koji su se dobrim dijelom koristili još prije tridesetak godina. Brzim smanjivanjem broja stanovnika unutar zidina starog gradića ostalo je malo snažnih i vrijednih ljudi koji bi uživali u svojim vrtovima i plodovima svoga rada. O poslijeratnom odumiranja i "pošumnjavanju" Podvinja svjedoče i ove razglednice, među kojima je i crtež spomenutog Stembergera.
O Podvinju i podatak da ovaj dio Labina ima svog imenjaka u Slavoniji nedaleko od Slavonskog Broda. Tamošnje Podvinje poznato je po crkvi svetog Antuna Padovanskog, koja igrom slučaju postoji također u Labinu, ali s druge strane grada nedaleko od Municipija, odnosno općinske zgrade. Bit će da su vrtovi slovonskog Podvinja, bez obzira na silna neobrađena polja u Hrvatskoj, ipak bolje uređeni od onih u starom gradu.