OTRGNUTA PRIČA IZ (NEČIJEG) OBITELJSKOG ALBUMA

Nema nas koji se ne volimo fotografirati u krugu obitelji, ili s prijateljima, za raznih putovanja ili prigodnih fešti i druženja. Debljina albuma ili njihov broj pravi je svjedok te ponekad strastvene naklonosti prema fotografiranju, ali i svjedočanstvo o našem prošlom, "arhiviranom" životnom putu, odnosno preostalom dijelu života na ovom svijetu. Zato ponekad ti albumi potiču i negativne misli, sjetu, ili samo nostalgiju za davno svršenim vremenom.
Je ste li se zapitali kako i kamo će završiti ti albumi i njihovi sadržaji nakon vas, nas, njih ili svejedno o kome se radi? U čije će ruke doći vaše uspomene. Sada je pred vama jedna od takvih uspomena, otrgnuta od nečijeg obiteljskog albuma preko internet tržišta došla u moje ruke. Tko je ta draga mama u društvu sa svojom malom djecom? Da li su ona živa, ako već nije Ona? Odgovora nema. Poznato mi je tek da se zvala Elvira i da je ovu fotografiju 26.kolovoza 1941. godine s radošću poslala svojoj ciji. Vjerojatno nije bila spokojna i mirna u duši, jer drugi veliki svjetski rat je u tom času bio u zamahu, a možda je njen muž, mimo njihove volje bio na ratištu?
Odgovora zasad nema, ali ova fotka ne bi bila izazvala moju žanju da se nije spominjao Labin i još više, da u njenoj pozadini nisam primjetio kamenu vilu s tornjom na početku Presike. Kuća je podignuta nedaleko od javne špine, nedaleko od koje su moji roditelji tridesetak godina kasnije podigli obiteljsku kuću zajedno s mojim bratom Branketom. U svakom slučaju vjerodostojan isječak iz ne tako davne prošlosti našega grada.