PAOLO FONOVIĆ, FONKE - DRŽAVNI REPREZENTATIVAC IZ ČAMBARELIĆI

Tražeći mjesecima bezuspješno podatke o Žaku Fonoviću, jednom od najuspješnijih biciklista Istrije novije generacije, rodom iz Čambarelići, lijepog sela nedaleko od Potpićna, slučajno sam na internetu naišao na podatak da je Iride Vidaković njegova sestra. Kako poznajem ovu turističku vodičkinju konačno sam odahnuo. I s pravom, budući da mi je usput rekla da je ne samo brat bio državni reprezentativac, već i njen otac. Još nešto, što nema veze sa sportom, ali ima sa sportskim, natjecateljskim duhom - da je sin od njegova brata Žerarda Fonović doktorirao na svjetski poznatom fakultetu u Njemačkoj.
Naoružan tim informacijama i dobrim vodičom jučer predvečer stigao sam u njihov dom u Čambarelići, selo koje se prostire na širem području nego što se može zaključiti s ceste koja vodi za Potpićan i središnju Istru.

Stali smo ispred njihove kuće, odnosno doma njene obitelji. Dočekao me otac Paolo, poznatiji kao Đani, od krštenog imena Gianpaolo, kršan čovjek u 76. godini te njena majka Ljubica. Sjedamo za stol u prostranom i toplom dnevnom boravku te uskoro doznadoh da je ona rodom iz Karlovca. Tu se rodila ljubav zahvaljujući njegovom sportu i strasti za biciklom, tu su upoznali i Ferdinanda Schenka, nekadašnjeg karizmatičnog svećenika iz Kršana i antifašista, koji se raspopio odmah nakon rata zaljubivši se u 23 godina mlađu Amaliju-Ljubicu iz Svete Katarine.

I onda započe njegova priča o uspješnoj, relativno kratkoj i javnosti malo poznatoj priči o mnogo tisuća kilometara provedenih na biciklom na našim cestama, ali asfaltu više europskih zemalja te Tunisa. Kao klinac navukao je dres Biciklističkog kluba Rijeka, ali nakon što je prije toga morao sam kupiti biciklu. Takvo je bilo vrijeme, kaže moj domaćin Paulo, službeno Pavel Fonović, kako mu je ime ispisano i u njemačkim zbornicima o biciklizmu. Njegova upornost i nadarenost brzo dolazi do izražaja, pa već kao kadet i junior postaje državni reprezentativac pokojne Jugoslavije, a kasnije i seniorski. Dodaje da se još kao junior natjecao sa seniorima.

U notes bilježim da je sudjelovao na sedam utrka Kroz Jugoslaviju, da je bio pobjednik svih brdskih ciljeva od Zagreba do Rijeka, da je pedalirao i na trgu Kroz Sloveniju i Krvatsku preko Vršiča. Na utrci oko Tunisa upoznao je novi svijet Tunisa, sredinom šezdesetih vozi utrku kroz Nizozemsku, a godinu dana ranije sudjeluje i na utrci u Bergamu, gdje je na cilj stigao peti među oko 300 biciklista! Pokazuje mi češke i njemačke knjige gdje se spominje njegovo ime, a onda kao da na mom licu vidi zrnce nevjerice, pa na stol, uz ranije vino, stavlja i album s brojnim fotografijama mladog vitkog mladića s kacigom na glavi.

Na kraju me vodi u drugu sobu punu fotografija na zidu te mnogo pehara u i na ormarima. Oni brojniji su od njegova Žaka, koji sada nošen poslom putuje po svijetu, a oni drugi su njegovi - veli mi Paulo, koji je sportsku karijeru završio u 26. godini u pulskom Siporeksu, kojega tada vodi legendarni Edi Rajković, Puljanin labinskih korijena. Kasnije će sa sinom  Žakom i rođakom Gržinićem osnovati biciklistički klub u Kršanu, čija je aktivnost zamrla prije nekoliko godina.
I dok u društvu njegove kćerke Iride, također prožete sportskim duhom, napuštam dom obitelji Fonović i njihove Čambarelice, čija ljepota je zapela za oku i jednom Nijemcu i Talijanu, što u njihovoj blizini sagradiše kuće, bilo mi je jasno da uz ovakvog oca nemirna duha, umirovljenog zidara, ni sinovi Žak, Žerard i David nisu mogli pobjeći od teškog, ali lijepog sporta prožetog kolektivnim duhom.

U takvom okruženju poraza nema!