GIOVANNI IVAN PIPPAN - ŽIVOT ZA RADNIČKA PRAVA

Tršćanin Giovanni Ivan Pippan odigrao je ključnu ulogu u organiziranju i vođenju najvećeg štrajka u povijesti rudarenja na Labinšćini. Trajao je od 2. ožujka do 8. travnja 1921. godine, a bio je poznat kao Labinska republika. Započeo u Vinežu, a okončan intervencijom vojske i ljudskim,žrtvama, a povoda za njegov početak bio je napad na rudarskog sindikalnog vođu u Pazinu dan ranije prilikom njegova povratka iz rodnog Trsta. Za socijalističke Jugoslavije 2. ožujka je Dan rudara i Dan Općine Labin, kada se nekih godina na taj i ne radi, a Pippan je omiljena radnička legenda. Uostalom, kao i grof Giovanni Tonetti iz Plomina, gospodar kršanskog kaštela, zbog njegove naklonosti radništvu nazvanog Crveni grof.
Gušenjem štrajka Pippan završava u zatvoru, najprije u Puli, a potom Rovinju, odakle ga puštaju nakon što ga Sud oslobađa krivnje oko štrajka. Uz obavezu da napusti Labin i sindikalnu aktivnost, što on ubrzo i čini. Potkraj svibnja napušta Labin i odlazi u Torino. Tu se rudarski lider, inače mladi udovac, u siječnju naredne godine ženi s Labinjonkom Santom Zustovich. Ona je bila sestra inače mnogo poznatijeg Lelia Zustovicha, lidera labinskih komunista i radničkog pokreta, koji će tijekom Drugog svjetskog rata poginuti u Gorskom kotaru pod nepoznatim okolnostima. S njime se Pippan družio i surađivao za boravka u Labinu. Ni u Torinu, gdje vodi metalurški sindikat nije bi bilo lako zbog čestih prijetnji novog fašističkog režima, zbog čega mu žena ostaje u Labinu, gdje im se rađa i kćerkica Liliana. Zbog toga donaša odluku o napuštanju Italije i emigriranju u Ameriku, gdje je aktivan među radnicima Talijanima, gdje je vodio više štrajkova.Kasnije mu se pridružila obitelj iz Labina.
Živi u više mjesta, a na kraju završava u Chicagu, sindikalno povezavši talijanske pekare. Glasilo Talijanskog saveza pekara i prodavača kruha Il Bolletino, čiji je on utemeljitelj, donosi informaciju da je 29. kolovoza 1933. godine u usred dana na ulici s pet hitaca iz revolvera ubijen njihov omiljeni lider Giovanni Pippan! A napustio je Labin i kasnije Torino i Europu, bojeći se za svoj život i sudbinu njegove obitelji, da bi bio, prema svemu sudeći, žrtva mafije.
Prošećete li se starim gradom u Aleji velikana naići ćete i na njegovo poprsje na Šetalištu svetog Marka, a prolistate li Istarsku enciklopediju začudit ćete se zbog čega vođi povijesne Labinske republike nije posvećen poseban članak. Podatak da je rođen 16. prosinca 1894. godine u Trstu u obitelji slovenskog podrijetla, da mu se majka prezivala Bissek, a prva žena Giulia Skerlevac može se naći u tekstu poznatog riječkog novinara i ljevičara Giacoma Scottija, koji se u Jugoslaviju doselio nakon Drugog svjetskog rata. Ipak, njegov lik i djelo bio je odličan predložak za film o Labinskoj republici, koji se sredinom osamdeserih snimio pod naslovom Crveni i crni. Režiser je bio Miroslav Mikuljan, a zavodljivi lik buntovnog radničkog tribuna i ljevičara glumi onda vrlo popularni beogradski glumac Bekim Fehmiu, rodom s Kosova.
U prilogu je crtež Giovannija Pippana te fotografije zastave Labinske republike i crvenih straža na Krvove place u Vinežu, odakle je počeo štrajk rudara.