Kao ni Franina i Jurina ni Narodni kalendar obiluje reklamnim porukama, koje su u pravilu protkane euforičnim pozdravima naših iseljenika staroj domovini, komunizmu, pravdi i novim nadama u radničkoj zemlji. Vrijeme je to vraćanja dijela iseljenika u novu Jugoslaviju, gdje su očekivali raj, ali su većina od njih doživjeli - pakao. Među nekoliko stotina poruka iseljeničkih klubova iz gotovo cijele Amerike, bilo je i nekoliko plaćenih oglasa istarskih iseljenika iz New Yorka. Prevladavali su Labinjani, pa nailazim na prezimena Licul, Kos, Gergorić, Tenčić; Ružić, Brnjac, Šumberac,Škopac, Griaparić, Dobrić, Toić i druga. Uključujući i prezime Runko. Kada sam nekoliko dana kasnije susreo kršanskog načelnika Valdija Runka, rekao sam da sam sreo pet iseljenika s njegovim prezimenom. Nisu ti možda rod - rekoh mu onako reda radi, na što mi on uzvrati da najvjerojatnije je to njegov rod. Kada sam mu pokazao knjigu odmah je rekao da su to njegovi rođaci. Otac Franjo je početkom tridesetih u doba Italije iz sela Runki emigriao u Ameriku, gdje se ubrzo oženio za tamošnju Amerikanku. Godine 1938. dobili su sina Rudiya, također u Narodnom kalendaru, glavni lik u ovoj priči. Njgov američki je san tekao ovako - kao mladi financijski stručnjak Rudy F Runko postaje, našim riječima rečeno, ministar za proračun države New York. Novi iskorak dolazi 1999. godine kada u sklopu projekta USAID 1999. godine odlazi u Sarajevo radi reforme financijskog sustava. Nekoliko godina kasnije zavrsava u Uzbekistanu.
U rodnom kraju svog oca nije bio davno, drugih pojedinosti o nasem Runku zasad nemam.
Nema komentara:
Objavi komentar