ŠANTO KRANJAC - PRVI POSLIJERATNI LABINSKI NOVINAR

Prije gotovo četvrt stoljeća u 70. godini života umro je Šanto Kranjac, prvi poslijeratni labinski novinar i jedna od legendi istarskog novinarstva. Imao sam sreću što sam ga poznavao, što je bio moj šef i urednik na Radio Puli početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća. Bio je vrlo radišan, točan i jasnog stila, što je tražio i od svojih novinara, tvrdeći da je novinarski posao težak ako ga se ozbiljno shvati.

A sve je započelo još za rata, kada je 1944. godine, tada 22. godišnji Šanto završio u Kotarskom Agipropu za Labin, gdje započinje njegova novinarska karijera. I to ne slučajno, budući da je Šanto bio jedan od rijetkih onovremenih mladića koji je dosta korektno znao književni hrvatski jezik. Kako su za Mussolinija bile zatvorene sve hrvatske škole i ustanove prilika za njegovo učenje, pa kao ni stranog jezika nije bilo. Buduća novinarska marka hrvatski će jezik učiti i naučiti od školskih knjiga njene 12 godina starije sestre, koja je za Austrije u Rogočani pohađala hrvatsku pučku školu. Slušajući ilegalno engleski radio u Bartići, a kasnije i Vinežu, odnosno zaseoku Veselici skidali su vijesti s njega i potom ih ukucali i izvlačili Domaće vijesti preko šapilografa. S njim je surađivala kasnije poznata hrvatska političarka i sveučilišna profesorica Ema Derossi iz Štrmca, da bi kraj rata završio ilegalno radeći partizanski Hrvatski list, zahvaljujući najviše pjesniku Zvani Črnji, koji je zamijetio njegovu radišnost i nadarenost.

Prvih dana slobode već je dio Glasa Istre, a kada nakon angloameričke okupacije Pule redakcija tog lista seli u Rijeku on je tamo. Nakratko je i u Zagrebu, pa se opet s Glasom Istre vraća u Pulu, čiji je glavni urednik u više navrata. Kada se od Glasa Istre izdvaja Radio Pula on postaje njegov dio. Odatle je otišao u mirovinu 1973. godine kao direktor i glavni urednik.
Bio je jedno vrijeme i urednik tek pokrenutog Raškog rudara, jednog od prvih tvorničkih listova Jugoslavije, a osnivanjem Labinske komune sredinom sedamdesetih jedna je od suradnika tog općinskog glasila, pišući najčešće povijesne teme o svom zavičaju. Bio je poznat i kao pisac tekstova za popularne likove Jurina i Franina, koji su u pisanom obliku izlazili u Glasu Istre, a "živom" na valovima Radio Pule. Kao umirovljenik najviše se bavio lekturom i korekturom tekstova za časopis Istra.

O njegovom novinarskom putu tekst pod naslovom Šanto Kranjac - legenda istarskog novinarstva, objavio sam u Kalendaru Franina i Jurina za 2016. godinu, želeći na taj način podsjetiti na njegovu značajnu ulogu u poslijeratnom razvoju novinarstva u Istri.

Zahvaljujem njegovoj kćerki iz Pule na ovim vrijednim fotografijama!