PROCESIJE U LABINU

Herman Stemberger, dobar poznavatelj prilika u svom Labinu, za svoje će sugrađane napisati da su bili veliki vjernici, ali da im unatoč toga nije bila mrska ni ljubav izvan bračnog kreveta, plod čega su bila i ne baš rijetka vanbračna djeca. Kako su ovo prvo činili javno, a drugo potajice, neka sve ostane samo na pričama, koje su s vremenom i nabujale, dobivši različite interpretacije. Dio katoličkog timbra Labina su bile i procesije koje su se u različita godišnja doba odvijale njegovim ulicama i trgovima. Neke od njih obnovile su se u zadnjih desetak godina, ali nikad u takvom sjaju i masovnosti kao u to vrijeme. Labinjani su posebno štovali Veliku Gospu, ili kako su je po naše zvali, Velo Svetico. Na njen je blagdan 15. kolovoza nakon večernje mise povorka vjernika krenula prema Crkvi Majke Bojže od Zdravlja, noseći na čelu veliki križ.
Veoma zanimljiva je bila procesija na Veliki petak. U sumrak dana povorka se kretala od župne crkve do glavnog trga Crća, na čijem su središtu gorjele baklje, nakon obilaska trga vratili su se u crkvu. Uz veliki križ u procesiji su se nosili i fenjeri, uz vjerovanje da će se vjetar tijekom cijele godine kretati onim pravcem na koji se plamićak u fenjeru "naginjao" te noći.
Najveća i najzanimljivija procesija drevnog Labina održavala se na Tijelovo. Iz župne crkve krenulo se prema Fortici, koja je za Italije nosila ime Garibaldija, gdje je bio oltar s ribarskim mrežama i kašetama riba. Nakon blagoslova ribara, pomoraca i mora povorka je krenula prema oltaru na Trgu svetog Marka, satkanom od procvale brnistre, snopova žita i jasena, simbola plodnosti zemlje. Davši blagoslov zemlji - njivama i vinogradima, svećenik se, hodajući ispred baldahina i okruženom djevojčicama obučenim u bijelo prosipajući latice cvijeća, uputio ispred komunalne cisterne s druge strane Municipija.Tu ih je čekao treći oltar posvećen rudarima, koje je on također blagoslivljao. Krug procesije, uz pratnju limene glazbe i zvonjavu crkvenih zvona  zatvoren je u župnoj crkvi, a povorku je pratilo mnoštvo svečano odjevenih vjernika. Ulicama kuda je povorka prolazila Labinjanke su na prozore izvjesile svoje najljepše stolnjake i palile cvijeće. Dio tog ugođaja prikazuju i ove razglednice.

(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.com)