LABIN - USPON NACIONALIZIRANIH TRGOVINA

Uspon za stari Labin s krasnim kamenim zidom i još ljepšom Pinetom, teško da ima konkurenciju među istarskim gradićima. Počinje od današnjeg kružnog toka, odnosno skretanja za Rabac, kojega je moja generacija zvala Poli Faraguni, budući da je na tom prostoru bio kompleks trgovina, mlina i pekare, vlasnik kojega je, tamo još početkom dvadesetih godina proteklog stoljeća, bio bogati Rapčanin Faraguna. Poslije rata će tamo dugo godina biti pekara labinskog Jedinstva, kasnije i salon automobila, a taj je poduzetan čovjek trgovao na veliko.
Bogat trgovačka obitelj s početka 20. stoljeća bila je i Višković, zvana Šturla, koja se doselila iz Svetog Lovreča, i liji je jedan član odmah nakon rata bio prvi labinski gradonačelnik. Veliku kuću s mlinom i prodajom željezne galanterije podigli su još za Austrije, a drugu, ponešto više, u doba Italije. Bili su jako poduzetni i kako kažu, dobra srca, a osim mlina, imali su i punionicu soda vode i oranžade, trgovinu prehrambenih artikala, koju su s vlastitim malim kamionima razvozili širom Labinšćine.
Bogati veletrgovac bio je i Vittorio Franco(vich), zvan Battocio, koji još početkom 20. stoljeća ima veliku vilu s trgovinom,  koju će kasnije nadograditi trgovinom i terasom. Ispod vile, koja je nakon rata jedno vrijeme bila i sjedište Općinskog komiteta SK, zatim ured za katastar i sjedište Lovačkog društva, on će pokraj tridesetih izgraditi novo kino Impero, što će biti veliki događaj za Labinjane. U istoj je zgradi bilo i skladište veleprodaje, u kojoj je danas Gradska knjižnica.
Uspon je između dva rata nosio ime Benitta Mussolinija, a taj spoj između drevnog Labina i njegova predgrađa svoj najveći uspon doživljava upravo tih godina, točnije  najprije izgradnjom Raše, a potom i Podlabina. Zadnjih godina tridesetih uz kino iznad druge kuće obitelji Višković niknula je velika zgrada s hotelom, restoranom i ljekarnom, čiji je vlasnik bio Mene Dobrić Snašić. Novu ljekarnu drži obitelj Patelli, koja je onda imala još ljekarne u Vižinadi i Opatiji, a danas u Trstu. Odmah do starog grada, tik do sadašnjeg pasaža poznati labinski zidar Lenuzzi podigao je stambeno-poslovnu zgradu za obitelji Rumich, kasnije Rumici, u prizemlju koje je dugo godina bila samoposluga Jedinstva. Tih godina na početku uspona svoje su kuće podigle i obitelji Stemberger, odnosno Antonio Hrvatin, koji je kao poznati ljevičar poslije rata svoju kuću, odnosno trgovinu u kojoj je danas Varteks, poklonio Partiji. Da to nije učinio vjerojatno bi mu bila nacionalizirana, pa bi i tako ostao bez nje, kao što su ostali svi ostali vlasnici stambeno-poslovnih zgrada, kina ili vila. Svi njihovi potomci danas žive u Italiji ili Americi, a dio tih nekadašnjih velebnih zgrada vapi za temeljitom obnovom i povratkom života. Prve tri razglednice nastale su u doba Austrije ili Italije, a posljednja nekoliko godina nakon Drugog svjetskog rata, odnosno u vrijeme Jugoslavije.

(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.com)