Svoj brzi razvoj u drugoj polovici 19. stoljeća Pula zahvaljuje prerastanju u glavnu ratnu luku Austro-Ugarske monarhije, u koju se od tada slijevala mladost iz cijelog Carstva. Među mladim vojnicima i mornarima bilo je i Labinjana, o čemu svjedoči i ova kičasta razglednica ubačena u poštanski sandučić 1903. godine. Upućena je na adresu "drage gospodične" Anette Dimetlike u Vinežu, a poslao ju je netko tko je služio vojsku u Puli i njoj je bio očito drag. U potpisu se tek može isčitati prezime Faraguna.
Posebnost ove razglednice je ne samo što svjedoči o životu u našem zavičaju početkom 20. stoljeća, već što je pisana na hrvatskom jeziku. U to vrijeme oko pola stanovništva Istre bilo je nepismeno, a ta je stopa je na selu, gdje uglavnom živi slavensko stanovništvo,bila osjetno viša.
Istra, uz Sloveniju, Hrvatsku, Vojvodinu i osobito Bosnu i Hercegovinu, spada u najnerazvijenije dijelove monarhije Habsburga, u kojoj se prve škole na hrvatskom jeziku otvaraju upravo u to vrijeme, odnosno početkom 20. stoljeća. Polaznika ima malo, u pravilu ih pohađaju dječaci, pa su razglednice i pisma na tom jeziku vrlo rijetke. Stoga nije isključeno da je ovu razglednicu u ime mladog Labinjana napisao njegov kolega iz kasarne, na što upućuje i krivo napisano prezime mlade gospodične Anette, odnosno Antonije ili Tonine. To joj vjerojatno nije smetalo da se raduje poruci na razglednici iz nedaleke kozmopolitske Pule, na čijoj je poleđini ispisano čak 13 naziva za dopisnicu.
(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.com)
Nema komentara:
Objavi komentar